Ljeto je, svoj odmor mnogi će provesti na moru…uživati u zalasku sunca i razigranim valovima o kojima u svojoj pjesmi piše autor Anđelko Antić Blažević.
VALOVI
Udaraju tako jako,
a opet nekako blago,
pa se uzdižu, pjene
i neumorno lupaju u stijene…
Tako postojano ljube svoje obale
da bismo mnogo toga mogli
naučiti od njih po pitanju vjernosti,
odanosti i predanosti…
Zapljuskuju me, zaljuljaju i razbijaju
mi monotoniju očaravajućeg mora…
Daju tu posebnu draž i tač
u danima lješkarenja i odmora…
Tako razigrani privlače poglede
i oduzimaju dah promatraču i šetaču…
Kako bi samo dosadno bilo moru
da ga ne pokreću i ne mreškaju…
Njegovi čudesni valovi
pa mu pristaju kao ures i nose mu,
sreću kao razdraganoj djevojci
divni biseri o vratu…
Radujem se zagrljaju mora,
mirisu bora, simfoniji cvrčka,
i poljupcu VALA…
Uvijek se rado vraćam gdje me čeka
moja UVALA…
