Divna pjesma vratit će mnoge u djetinjstvo i osvježiti sjećanja na to vrijeme kad se malo imalo ali kad su svi bili sretni.
“U sitne sate vratila sam se u neka vremena naših predaka i jedno vrijeme bdjela u mislima nad ognjištem te sam trenutak okovječila stihovima,” poručuje autorica pjesme, Mirjana Barać.
I SVI SRETNI U TOJ BIJEDI
Hej, pali su prvi snjegovi,
prostrli svoje haljine bijele.
Tamo na brigu, na mome brigu,
razigran cvrkut djece vesele.
I vidim djetinjstvo svoje.
Pod starim hrastom bdije,
i vidim staze i puteljke,
pogurenu baku kako se smije.
Kućicu od kamena,
na oboru žamor seljana.
I vidim mejaše, oni se ne plaše
vukova iz prikrajka.
Plovi draga podno rodnog praga
i sniva proljeća poj.
Dome, jedini dome moj.
Nad ognjištem u predvečerje.
Molitva se u glas slijeva
počađila stara kuća,
ali nitko to ne mari
dok se krčka čorba vruća.
Miris dunje na kredencu,
petrolejka lampa svijetli.
A u ćoši kraj ormara,
sanduk baka čuva sveti.
Imali smo tako malo,
goli, bosi, gladni, žedni
naslonjeni na vjeru svetu
što je čuva dida sijedi.
On nam priča svoje priče,
i svi sretni u toj bijedi.