Posebno su tužni ispraćaji onih koji su otišli a nisu za života dočekali pravdu.
Neke vijesti, uz to što nas rastuže potaknu na duboko razmišljanje. Upravo takva vijest došla je do mene jučer. “Preminuo je naš prijatelj Joso,” pročitah i u prvom trenutku pomislim – nemoguće, pa nije bio bolestan, tek je na početku pedesetih…
Josu sam upoznala u veljači 2021. godine, nakon potresa na Banovini, bio je na popisu osoba kojima je naša udruga pomogla. Kad sam stigla u Novo Selo Glinsko, Joso je, kao mnogi drugi bio smješten u kontejneru. Pokazao nam je štetu na svom domu, pričao o svom selo, upoznao sa svakidašnjicom nakon potresa te zahvaljivao više puta za pomoć koju je dobio. Budući da smo morali čekati drugu osobu u selu, ponudio se da s nama ode do crkve i groblja u selu. Uz crkvu koja je pretrpjela veliku štetu, na groblju je bilo dosta polomljenih spomenika. Odveo nas je do jednog spomenika – taj trenutak teško da ću ikada zaboraviti. “Ovo je spomenik civilnim žrtvama Domovinskog rata našeg sela. Među 33. žrtve su i moji najdraži, cijela obitelj, sestra Katica je s 15. godina bila najmlađa žrtva tog četničkog pohoda,” prisjetio se Joso tog nemilog doba. Kada je rekao:“Vjerujte, teže mi je gledati ovaj polomljen spomenik nego kuću,” obećala sam da ćemo pomoći obnoviti spomenik. Nakon razgovora s upravnim odborom udruge HHUŠ, odobren je iznos koji je doniran Hrvatskom društvu logoraša srpskih koncentracijskih logora Podružnica sisačko – moslavačka.
Uz podršku Ministarstva branitelja i ostale donacije oni su spomenik u ljetu 2021. godine obnovili. Nazočila sam tom događaju i duboko me dirnula zahvalnost koju su našoj udruzi iskazali Joso, predsjednik HDLSKL i ostali mještani Novog Sela Glinskog.
Dok se u mislima vraćam u to vrijeme i razgovore s Josom kojeg sam više puta tijekom mog šestomjesečnog boravka na Banovini susrela, ne mogu i neću zaboraviti tugu koju je nosio. “Znate, za taj zločin nikada nitko nije odgovarao, mi naše najmilije nikada nismo mogli sahraniti jer oni koji su to učinili ne žele reći gdje su ih zakopali. Rana je to koja ne zacjeljuje, nepravda koja boli i to se ne može tek tako zaboraviti,” rekao je jednom prilikom.
Nenadana, nagla smrt odvela je Josu, hrvatskog branitelja do njegovih najmilijih. Uz sjećanje na njegov vedar duh, kod svih koji su ga poznavali ostaje uz tugu i gorčina na one koji nisu odradili svoj posao. Kako graditi bolju budućnost s onima koji već trideset godina svojom šutnjom produbljuju tugu obitelji koji su tijekom rata u sličnim zločinima izgubili svoje najdraže?
Joso je simbol za majke, očeve, supruge, djecu i sve one koji se nikada nisu mogli oprostiti od svojih najmilijih. Počivao u miru Božjem, Joso!
Foto: HDLSKL