Priča o Ani je istinita i ima jasan cilj – potaknuti na razmišljanje svakog pojedinca koji ovaj članak pročita.
Poznajem Anu već više godina i jutros, dok sam na socijalnim mrežama čitala komentare i gledala razne objave odlučila sam sa svima vama podijeliti Aninu priču.
Ana je 18-godišnja djevojka koja već tri godine volontira u Crvenom križu i koja je u timu onih koji su ove godine trebali primiti priznanje kao volonteri godine. Jedna je od mnogih mladih koji svoje slobodno vrijeme ne provode na ulici. Spremna je učiti od onih koji imaju iskustvo i to kroz volontiranje svakodnevno čini. Ono što kod Ane posebno cijenim je iskrenost. “Volim pomagati drugima i želim činiti nešto korisno”, rekla mi je jednom prilikom kad sam upitala što ju je ponukalo da se priključi volonterima Crvenog križa Republike Hrvatske.
Ana je od početka potresa na Banovini aktivna s ostalim volonterima u svom gradu. Treba presložiti i razvrstati stvari koje su dobronamjerni ljudi donijeli sa željom pomoći stradalima u potresu. A to su tone kartona, vreća…
“Prije nego donacije pošaljemo u krizno područje, sve presložimo i stavimo na palete da se na samom mjestu katastrofe to ne mora činiti”, objašnjava Anin šef aktivnosti njegovog tima. “Imamo preko 50 tona i puno je posla. Jučer su, na Staru godinu razvrstavali su do kasnih sati i u jutarnjim satima Nove godine opet bili tu da preuzmu pošiljke”, kaže, ponosan na sve volontere u timu.
Prvi dan nove, 2021. godine, Ana je to s ostalima opet na istom mjestu i dalje s timom radi. Kad sam joj se javila s pitanjem da li se možemo čuti, kaže mi:“Može samo kratko, imamo jako puno posla.” Dok razvrstavaju, prepričavaju kao i svi ostali aktualnu situaciju.
A aktualna situacija je takva da su i do mene došle poruke, poveznice i snimke s porukom: Ne šaljite Crvenom križu!!
I dok pišem ovaj članak, pred očima su mi slike iz 2014. godine kad smo pomagali poplavljenom području. Slalo se sa svih strana tone i tone donacija. Kamioni bi došli, istovarilo bi se što su dovezli u raznorazna skladišta a ljudi koji bi to trebali razvrstati i tada je bilo premalo. Umjesto da svi mi nešto naučimo iz tog iskustva, i ove godine se ponavlja ista priča. Dolaze pošiljke u Petrinju, Sisak, Glinu…iako se već od drugog dana upozorava da se ne šalje jer su kapaciteti za primanje popunjeni te da su primili dovoljno odjeće, deka… Dobronamjerni ljudi pohrlili su sa svih strana u to područje, ali su u svojoj dobroj namjeri u utorak blokirali prilaze Petrinji pa su timovi koji su trebali izvlačiti zatrpane imali problema doći do njih.
I kao u svakoj priči s ovakvim scenarijem, ne ide uvijek sve onako kako bi trebalo ići. Moramo potražiti krivce za sve ono što ne valja, treba na socijalnim medijima istaknuti sebe kao pojedinca koji želi pomoći i istovremeno pokazati prstom na one koji su krivi za propuste koji se dogode. A tko bi to bio nego oni koji su od ponedjeljka na prvoj crti. Krivi ste!! Ne šaljite im i ne vjerujte im! Tako i slično vrište doslovce neke objave koje se dijele. Upiru prstom mnogi iz svojih toplih domova u ljude koji su od ponedjeljka na terenu i koji u prosjeku spavaju dva-tri sata. Poslali su ovi koji upiru prstom pomoć i sad tamo neki iz Crvenog križa bacaju u smeće ono što su oni poslali!? Ne žele dijeliti po selima itd… Zamislite?!
Kriva je tim ljudima za sve što ne valja cijela organizacija, kriva je možda i Ana?! Krivi su svi ti krasni mladi ljudi koji ne mogu razumjeti zašto se pokrenula tolika hajka na one koji su ih učili kako se treba konstruktivno i učinkovito djelovati u krizno vrijeme. Nema veze što ste danima u skladištima, što činite dobru stvar. Nema veze što na stranu stavljate ono što ne može u ovom trenutku biti nikom od koristi. Nema veze što želite sve to odraditi u skladu s propisom. Nema veze što tijekom godine volontirate za sveopću dobrobit. Krivi ste i točka!
Pitaju li se svi koji pokreću hajku što time čine Ani i svim ostalim, pogotovo mladim volonterima koji su danima aktivni? Pitaju li se hoće li sve Ane izgubiti vjeru da čine dobro?
Propusta i grešaka uvijek je bilo i bit će ih. Ali oni koji sjede doma i svi koji ne snose odgovornost ne mogu biti krivi jer oni nisu možda niti ništa učinili ali znaju TKO je kriv!?
Umjesto da SVI koji i u domovini i izvan domovine žele pomoći najprije odrade ono što bi trebali – prije nego išta pošalju to pregledaju, razvrstaju i pošalju tako da se na licu mjesta to više ne mora činiti, skuplja se dobrim dijelom bezglavo, vozi u krizno područje i ne slijede upute kriznog stožera. Zbog nepromišljenosti mnogih na terenu dolazi do neugodnih situacija. Volonteri kojih je premalo ne mogu stići razvrstati a odgovorne osobe zbog propisa ne smiju dijeliti prije nego se, pogotovo prehrambene pošiljke pregledaju. Tko će biti kriv ako u pošiljkama bude hrana koja bi nekom ugrozila zdravlje jer se nešto tijekom transporta možda i pokvarilo?
Očito je da su i Anu i mnoge druge koji pomažu pogodili natpisi kojim se baca ružno svijetlo na Crveni križ. Možda će Ana jednog dana biti u Crvenom križu odgovorna osoba koja će se morati suočiti s raznoraznim kritikama, opravdanim i neopravdanim. Tko zna što budućnost donosi…
“Dođite i vidite kako je to kod nas. Ne osuđujte ljude koje niste upoznali i ne pišite o njihovom radu kad u to što rade niste upućeni! Cijelu godinu imamo aktivnosti i to rado činimo. Nije nam svejedno kad vidimo što se o nama piše,” kaže nam Ana.
Ovim člankom želim poručiti Ani i svima koji su od ponedjeljka aktivni i pomažu u ovoj kriznoj situaciji: Niste krivi za ništa! Ponosni smo na sve vas, zahvalni što vas imamo. Jer sve dok imamo vas, mlade koji iskrenog i čistog srca pokušavaju ovaj svijet učiniti boljim, ima i nade za bolje sutra. Ne odustajte jer znate da činite dobro! Hvala vam!
A svim kritičarima želim reći samo ovo: Pokušajmo u ovom, za mnoge teškom vremenu biti bar malo bolji ljudi. Pokušajmo činiti dobro bez da ističemo što smo učinili! Pokušajmo ne tražiti krivce nego sa strpljenjem ukazivati na propuste. Pokušajmo biti uzor Ani, našim riječima, postupcima i djelima.
Jer samo tako ćemo moći graditi bolju budućnost u našoj napaćenoj domovini!