Članovi Hrvatske katoličke zajednice iz njemačkog Waiblingena oduševljeni hodočašćem u Padovu.
U petak, 28. listopada 2022.g. u večernjim satima, nakon što su s fra Nediljkom Brečić izmolili krunicu i on im udijelio blagoslov, članovi Hrvatske katoličke zajednice Waiblingen uputila se na put hodočašća u Padovu. Među 45 hodočasnika uglavnom su bili mladi, uz nekoliko djece i odraslih. U jutarnjim danima subote stigli su u južni dio Padove, na trg sv. Križa.
Prvi dio hodočašća – Svetište sv. Leopold Bogdan Mandić
Na trgu sv. Križa nalazi se malen kapucinski samostan – svetište sv. Leopolda Bogdana Mandića, sveca blagosti i opraštanja rođenog u Herceg Novom u Zaljevu Boke Kotorske. Veliki kip bezgrješne djevice Marije nalazi se na samom ulazu. Hodajući prema oltaru hodočasnici su se pomolili i pošli u kapelicu gdje su vidjeli grob sv. Leopolda i relikvije svečeve desne ruke. Ona podsjeća na brojne blagoslove i odrješenja koja je skoro 40. godina tom rukom činio dok su ga ljudi nazivali apostolom ispovjedaonice.
S druge strane kapele nalazi se veći dio sarkofaga i tu gori svjetiljka pomirenja. Obred darivanja ulja obnavlja se svake godine na svečev blagdan 13. svibnja. Uz kapelu je smještena sobica za ispovijed. Kao i kip djevice, u bombardiranju i rušenju crkve 1944. godine kapelica nije oštećena. U ostalim prostorijama svetišta smješteni su brojni zavjetni darovi i zahvale vjernika uz svečeve slike, skulpture i odjeću, dok se u dvorištu nalazi kočija uz koju je vezan jedan čudotvoran događaj. Sv. Leopold se naime, prolazeći jednom uskom uličicom Padove susreo s velikim kamionom, bez izgleda da se mimoiđu. Tvrdnjom očevidaca zgrade su se pomakle na stranu da bi se kočija i kamion mimoišli.
Ovaj svetac rimokatoličke crkve, svećenik, kapucin i dugogodišnji ispovjednik svoj život je posvetio radu za duše u ispovjedaonici gdje je ispovijedao cijele dane skoro četrdeset godina. Svetac maloga tijela a velikoga duha dobar dio života proveo je u Padovi ali je bio i poglavar samostana u Zadru te je neko vrijeme radio u Rijeci i Kopru. Svoju zlatnu misu proslavio je u Padovi 1940. godine, a smrt ga je sustigla 30. srpnja 1942. godine dok se oblačio za sv. misu. U trenutku kada je umirao izgovarao je riječi molitve “Zdravo Kraljice”. Svetim ga je proglasio Papa Ivan Pavao ll. 1983. godine, dok se spomendan sv. Leopolda slavi 12. svibnja.
Drugi dio hodočašća – Bazilika sv. Justine i grob sv. Luke
Nakon toga hodočasnici su pošli do bazilike sv. Justine u kojoj se nalazi grob sv. Luke evanđelista. Ova ogromna bazilika s dobro osvijetljenim unutarnjim prostorom sagrađena je u obliku latinskog križa, podjeljenija u tri lađe s popločanim podnim mramorom dominira s prekrasnim, velikim drvenim križem u sredini srednje lađe. U bazilici se prostire široki hodnik nazvan “hodnik mučenika” gdje se u bunaru nalaze posmrtni ostaci mnogih mučenika. Hodnik povezuje baziliku s ranokršćanskom kapelom sv. Prosdocima gdje je i njegov grob.
Na glavnom oltaru nalazi se sarkofag s relikvijom sv. Justine i oltarska slika na kojoj je prikazano njeno mučeništvo. Bazilika je posvećenja toj mladoj šesnaestogodišnjoj djevici – mučenici Justini koju je car Maksimilijan osudio na smrt jer je bila kršćanka.
Tijekom Xl. i Xll. stoljeća na groblju uz baziliku pronađene su mnoge relikvije i tijela svetaca. Tako se spominju neobjašnjivi fenomeni koji su se događali prilikom iskopa. Među iskopanim tijelima nalazilo se i jedno položeno s imenom i simbolom tri bika. Taj prvotni sarkofag može se vidjeti u hodniku mučenika a radi se o tijelu sv. Luke evanđeliste koji i zauzima najvažnije mjesto brojnih tijela i relikvija mučenika i svetaca.
Sv. Luka evanđelista poznat kao pisac, rođen je u gradu Antiohiji. Po struci je bio liječnik, učenik apostola a kasnije je slijedio Pavla sve do mučeništva gdje mu se gubi trag. Naslikao je prve ikone te mnoge prikaze Bogorodice. Njegova najpoznatija ikona je Carigradska Bogorodica koja se čuva u toj bazilici. Crkva sv. Luku u bogoslužju slavi kao mučenika i za njegov blagdan, 18. listopada upotrebljava liturgijsko ruho crvene boje.
Vrhunac hodočašća – Bazilika sv. Antuna Padovanskog
Glavni padovanski spomenik je bazilika svetog Antuna Padovanskog, remek djelo svjetske umjetnosti te jedno od najposjećenijih kršćanskih svetišta. Basilika je impozantne strukture, romantičnog stila, opsidijan dio, vitak s devet kapelica u polukrugu pripada gotičkom stilu. Nad njom se uzdiže osam kupola, dva zvonika i dva tornjića. I ova bazilika je izgrađena u obliku latinskog križa te je podijeljena u tri lađe. S unutarnje strane pročelja ističe se velika freska koja predstavlja sv. Antuna na orahu u trenutku propovijedanja. Na prvom stupu nalazi se Gospa s djetetom.
Unutar bazilike nalazi se više kapelica od kojih su najvažnije svečeva kapelica u kojoj je smješten grob sv. Antuna te kapelica relikvija (svetih moći). S južne strane bazilike nalazi se franjevački samostan koji se, polazeći od siromašnog maloga prebivališta sv. Antuna vremenom izgrađivao i uljepšavao. Krasi ga pet prostranih trijemova i klastera te suvenirnica koja nudi veliki izbor suvenira; knjige, kipove, krunice te je nezaobilazno mjesto za svakoga posjetitelja.
Sv. Antun Padovanski rodio se 1195. godine u Lisabonu. Krsno ime mu je bilo Ferdinand sve dok nije stupio u red sv. Franje kada je dobio ime Antun. Zbog Antunova viđenja božanskog djeteta nekoliko dana prija smrti, umjetnici ga prikazuju kao franjevca koji u svome naručju drži malog Isusa. Simbol bijelih ljiljana u cijelom svijetu predstavlja čistoću duše a blagdan sv. Antuna Padovanskog slavi se 13. lipnja. Hodočasnici su ga proslavili svetom misom koju je predvodio fra Ivan Marija Lotar, župnik župe sv. Antuna Padovanskog na zagrebačkom Svetom Duhu, a glazbeno je misu uljepšao zbor mladih.
Nakon misnog slavlja hodočasnici su prošetali po gradu, diveći se te guštajući cappuccino na poznatom Piazza dei Signori ovom prekrasnom gradu ispunjenom mnogobrojnim trgovima. Jedan od njih je Pratto della Valle, koji nosi trag još od rimskog vremena. Trgom dominira veliki vodeni krug potoka Bacchiglione a iznad njega je podignuto 78 kupova koji su povezani mostićima, što mu daje izgled ogromnog vodenog parka s bijelim i zelenim okružjem.
Nakon popodnevnog odmora slijedio je obilazak Arcella, mjesta na kojem je sv. Antun preminuo, gdje su se hodočasnici molitvama litanije i prigodnim nagovorom sjetili tog događaja.
Posljednje odredište ovog hodočašća bilo je svetište Camposampiero gdje je sv. Antun nekoliko tjedana pred kraj svoga života provodio vrijeme u molitvi i razmatranju. Važan dio svetišta je sobica viđenja gdje je svetac doživio mistično iskustvo viđenja djeteta Isusa. Od tog svetišta vodi novouređena molitveno-meditativna “Staza sv. Antuna” sa šest postaja koja vodi prema maloj crkvici “Svetište oraha”. Na tom se mjestu nalazio veliki orah na kojem je Antunu napravljena mala kućica za osobne molitve i odmor.
Povratak
Hodočasnici su se na povratku nakon zajedničke molitvene krunice u tišini prisjećali duhovne radosti koju su doživjeli na hodočašću u Padovi. Umorni ali ispunjeni duhom svetim i bogatiji za jedno posebno sveto iskustvo u noćnim satima stigli su u Waiblingen.
Organizator hodočašća i vodič Tin Kušić, zahvalio je svima koji su na bilo koji način sudjelovali u organiziranju hodočašća. Zahvalio je i prijateljima iz Zagreba istaknuvši posebnost hodočašća tijekom kojeg su i ovaj put zajedno mogli častiti ovog posebnog sveca. Pozdravio je hodočasnike riječima sv. Antuna:“Neka šute riječi, a govore dijela”.
Po zagovoru svetog Antuna neka vas dragi Bog blagoslovi i čuva.
Galerija:
Tekst / Foto: Nena Jurić, Tin Kušić