Branka Dembić Ćubelić, povratnica iz Australije, koja se nedavno preselila u kraj svojih predaka, Zrin najbolji je, posebno pozitivan primjer iseljenika – povratnika.
Kad u ono što želite stvarati utkate ono najbitnije – ljubav, tada iz toga može izrasti samo nešto posebno lijepo. Takvo nešto već je stvorila a sad nastavlja sa stvaranjem Branka Dembić Ćubelić koja se 2016. godine, nakon punih 60 godina boravka u Australiji vratila u domovinu.
Brankinu priču ne može se napisati a da se ne spomene i ono tužno što je vezano uz nju. A to je povijest koja je mnogim Hrvatima i njihovim potomcima u jednom dijelu njihovog života zapisana najtužnijim riječima. A to su trenutci kad se sjećaju svojih najmilijih koji su izgubili svoje živote, često i na najbrutalniji mogući način. Takva sudbina zadesila je Brankinog djeda kad je u Zrinu, u rujnu 1943. godine ubijen s ostalih 292 Zrinjana. Nakon što su protjerane žene i djeca, imovina svima oduzeta a crkva srušena proglasom je 1946. godine zabranjen povratak svim potomcima.
“Korijeni su mi po mami hercegovački, a po tati iz Zrina”, lista svoja sjećanja Branka koja je, nakon što su njezini preci protjerani iz Zrina rođena te je prve godine svog života provela u mjestu Drenje pokraj Đakova. “Prvi je u Australiju otišao ujak 1949., mi smo mu se u Sydneyu pridružili 1960. godine,” govori sa sjetom o tom vremenu. Nakon završenog fakulteta za učiteljicu, radila je u Ministarstvu za useljenje i Ministarstvu zdravlja te četiri godine kao manager u galeriji Charles Billich. Osnivačica je hrvatskih folklornih društava u Australiji i Novom Zelandu u kojima je aktivno djelovala četrdeset godina. Uz redovite probe i nastupe, organizirala je brojne festivale. Uglavnom – iako daleko od domovine, veza prema svemu hrvatskom pratila je Branku kroz cijeli njezin život.
Suprugova smrt preokrenula je Brankin život i ona se 2014. godine vratila u domovinu. “U Australiji su ostale moje dvije kćeri i njihove obitelji. Nedostaju mi moje unuke ali ipak je odluka povratka u Hrvatsku bila ispravna”, kaže dok s osmijehom priča o svojim projektima. “Odmah po povratku osnovala sam u Splitu firmu za organizaciju luksuznih vjenčanja – Dreamtime d.o.o.. Uz to što uživam u tom poslu, time promoviram domovinu u svijetu”, ističe pozadinu svog djelovanja. Najveći dio njezinih klijenata su iz Velike Britanije ali isto tako ih ima i iz drugih zemalja.
Ipak, kad priča o svom drugom projektu, emocije su intenzivnije, osjećaju se u svakoj njezinoj riječi entuzijazam i sreća. “Vratila sam se tamo gdje su moji korijeni – u Zrin. Da, da, prijavila sam se i nakon osamdeset godina sam prva župljanka koja je doselila,” kaže i ponosno pokazuje svoju osobnu iskaznicu. “Želim u Zrinu stvoriti zavičajnu kuću kao etnografski muzej. Kupovinom objekata koji će se obnoviti pokušavam motivirati i druge da tu investiraju,” iznosi svoje ideje te ističe da je već motivirala jednog investitora koji je u Zrinu također kupio objekt.
Poznavajući ovu odlučnu ženu, sa sigurnošću možemo reći da će Zrin procvjetati u pravom smislu riječi. Želimo Branki da i dalje stvara, vrati život u Zrin te da ostvari sve svoje ciljeve!
Foto: Branka Dembić Ćubelić / Moja Domovina