Predstavljamo vam predivnu autorsku pjesmu “Čime se noćas tvoja duša zlati” našeg pjesnika i recitatora Josipa Vrbić Tatarana.
ČIME SE NOĆAS TVOJA DUŠA ZLATI
Čime se noćas tvoja duša zlati
dali svilenim nitima sjećanja spajaš
dok moja zaklon traži da se malo odmori
od pogleda sudbine koji prati me u snovima
i nježnog vjetra što tvojim glasom govori
Odavno ova studen po srcu mi skita
a ono žilavo i jako uporno drhti i zebe
kad osjeti nadu zajedno kucaju jače
lažem mu da ljepši život nas čeka
iza modre planine gdje sunce noću plače
Šapni mi mjesečinom dali noću dijeliš
praznu postelju sa zaigranim sjenama
i jednu misao koja može kao mladost boliti
sve moje nade biti će od zebnje jače
u njima bi smo se mogli tako lako voliti
Kada ne pratim dane u kojima te nema
namjerno zaustavljam srce i dah
pa te kao grmljavinu čujem iz daljina
sklopim umorne oči ali opet te vidim
kako me gledaš iz morskih dubina
Čime se noćas tvoja duša zlati,
Dali i ti sanjaš u hladnoj tišini
tihe pjesme umornih anđela
i modre usne, modrije od vina
pospi me laticama mirisnog cvijeća
dok nestajem u plavetnilu nebeskih visina…
Tekst i interpretacija: Josip Vrbić Tataran