Pjesma “Urlik velebitske vile” naše suradnice Jelene Benčić govori o tužnoj slici iseljenih i praznih sela diljem Like.
Urlik velebitske vile
Kliče tužno velebitska vila
s Velebita planine,
Liko moja, nisi više kao što si bila,
iz tebe se mladost iselila.
Tvoja sela ostadoše pusta.
Ognjišta su mnoga ugašena,
a sela tvoja malena
ostaše zauvijek iseljena.
Liko, zemljo moja mila,
o tebi sam najlipše snove snila
dok sam s tvojih nepresušnih izvora
hladnu vodu pila.
Tuga mi se oko srca vije
dok gledam Liku
kako nestaje,
kako lagano umire.
Ličani, ne idite iz Like svoje!
Budite čvrsti i svoj na svome.
Tuđina je teško breme,
teško onom tko u nju krene.