Uistinu je jedina beskonačna stvar na svijetu ljudska glupost, hvala Albertu Einsteinu na izvrsnoj vokalizaciji. Šteta što ga ne možemo pitati kako bi objasnio pravdanje nacionalističkih predrasuda jedinstvenim dobročinstvom.
Odnijela je voda ljude. Jedne uzvodno, druge nizvodno, a treće izbacila u ocean. Tekle su rijeke svilenkasto, kovitlajući, razigrano i umirujuće. Ovih dana izgleda najdraži skok onaj u europske vode. Još su davnih dana govorili da je bolje popraviti korito, no čekati potop. Gledajući iz današnje perspektive dalo bi se reći – dobri, stari proroci. Gdje nestade pamet, tko uništi korito, pitaju se sada, hvatajući dah na površini, desnice starog kontinenta.
Političke stranke desno opredijeljene nisu same po sebi ništa loše. Jezgra njihove kontroverze leži u očuvanju nacionalnog identiteta, te osnutka samostalnih država što se ne smije zaboraviti. No, baš poput vode i njihovo se strujanje mijenja. Polemika u njihovim programima čvrsto je vezana uz politički standard koji nameće određeni društveni utjecaj. Moglo bi se reći kako po defaultu njihov konzervatizam gotovo uvijek prijeđe u populizam. Tako je u Velikoj Britaniji upravo desnica lobirala za izlazak iz Europske unije, te oblikovala javno mnijenje. Mađarska desnica, na čelu s Viktorom Orbanom dobrano je u sivoj zoni ispravne vladavine prava. Francuska, njemačka i švicarska desnica jasno izražavaju antiimigracijske stavove i nacionalističke ideje. Upravo zadnja od tri nabrojane države svako neslaganje s vlastitim političkim načelima smatra izravnom ugrozom državne suverenosti. Pa svom silom, dobrim marketinškim kampanjama i odličnim govorničkim sposobnostima pokušava popraviti korito koje pridošli izvanzemaljci (često s njihovim putovnicama) pokušavaju ne urušiti, već uništiti.
Nikome ništa ne bi trebalo nametnuti, ponajmanje mišljenje. Zato je potrebno razumno nabrojati, a potom sagledati činjenice. Bitno je, kao i u svemu, pronaći zlatnu sredinu. No, često je to nemoguće. Kako shvatiti ozbiljno ljude koji druge ljude nazivaju životinjama? Tko još voli crne ovce (osim možda drugih crnih ovaca)? Zanimljivo je kako s članovima te rigorozne stranke uglavnom nema konstruktivnog razgovora, svaki vid komunikacije počinje i završava njihovim opravdavajućim tonom. Mahom su to izgovori o vlastitim dobronamjernostima, očuvanju nacionalnog identiteta. A tek kad se migranti učlane u ksenofopsku stranku! Preostaje samo izmaknuti se, preuzeti ulogu promatrača i – dobro se zabaviti. Postoje valjda dobri i zli migranti, malo crne i puno crne ovce. Jedni dobrodošli, drugi omraženi. Uistinu je jedina beskonačna stvar na svijetu ljudska glupost, hvala Albertu Einsteinu na izvrsnoj vokalizaciji. Šteta što ga ne možemo pitati kako bi objasnio pravdanje nacionalističkih predrasuda jedinstvenim dobročinstvom.
Upravo je potreba za vlastitim objašnjavanjem srž svih problema švicarske narodne stranke. Tako se često čuje kako oni samo čuvaju svoj nacionalni identitet – očito nema veze što to rade ksenofobnim parolama, diskriminirajućom politikom, nekorektnošću u svakom obliku. Kriminal! Najjači protuargument. Kriminalne ovce nisu dobrodošle. Mehanizam obrane i zaštite – izgon! Pametan čovjek ovdje prestaje raspravljati. Jer, svi koji se ne slažu podržavaju kriminal. I tako veoma kompleksna tema postane vrlo jednostavna. Kako u razgovoru s prostim bićem ostati kulturan? Nije ovdje potrebna ljevica, potreban je tek zdrav razum koji vidi važnost integracije. Nitko ne želi u svom domu plesati kako gost svira. Ali prilagodba je dio životnih strujanja. Svaki zločin zaslužuje kaznu. Svi to znaju. Pravila se moraju poštivati. To je tako i u životinjskom svijetu. Svi to znaju. Osim onih koji o životinjama pričaju i lijepe plakate. Valja ponovno spomenuti zdrav razum, moral, etiku. Dobru volju koju nije potrebno pojašnjavati. A to mogu samo oni koji razumiju važnost dijaloga, ništavnost polarizacije. Uostalom, ostajanjem bez doseljenika, švicarski desničari ostaju bez svog najvažnijeg argumenta. Uspiju li u svom naumu, moglo bi nestati i njih. Apsurd koji možda i zaslužuju. Živjet će zauvijek sretni na svom tlu, među svojim ljudima (dok ne dođu u mirovinu i otkriju ljubav svog života na Filipinima).
Voda je izvor života, izvor mira, izvor spokoja. Ona nosi u sebi tajnu koja umiruje dušu. (Antoine de Saint-Exupéry).