Figura je na pozornici mnogo. Urlaju na društvenim mrežama, kako to već obično i biva. Mi Hrvati uživamo. Dosta nam je i HDZ-a i SDP-a, manipulatora menadžerskih stavova. Nismo previše oduševljeni ni njihovim kopijama. Teško je povjerovati kako će se nadolazećom modifikacijom nešto i izmijeniti u zemlji u kojoj umirovljenici prije no posjete Konzum, svrate do prvog kontejnera.
Stižu izbori u zemlju u kojoj predizborna šutnja traje već tridesetak godina. Političke figure glasne su u svakoj točki dnevnog (ne)reda, no kad je riječ o politici ostaju nijeme. Vjerne sebi samima. Raspravljalo se još prošle godine o traktoru i malom podlom psihopatu, da bi se sada, nama u publici izmijenili samo glavni likovi. Traktora, našminkanih lica, vatrometa ne nedostaje. A bome ni podlih psihopata, malih ali i velikih. Šteta što ovog ljeta Gospodnjeg nama Hrvatima glavna tema nije beba koja ori rim tim tagi digi dam. Opterećeni smo trenutno mnogo bitnijom tematikom – koga ćemo izabrati da nastavi šutjeti?
Figura je na pozornici mnogo. Urlaju na društvenim mrežama, kako to već obično i biva. Mi Hrvati uživamo. Dosta nam je i HDZ-a i SDP-a, manipulatora menadžerskih stavova. Nismo previše oduševljeni ni njihovim kopijama. Kako je Balašević rekao – princip je isti, sve ostalo su nijanse. Volimo principe, volimo tradiciju ma koliko nam to teško bilo javno priznati. Predsjednik države ne poštuje Ustav zemlje kojom vlada, premijer ministre smjenjuje kao šahovske figure. Ni jednom ni drugom nije žao niti osjećaju sram. Zaista, vrijeme jest za promjenu. No teško je povjerovati kako će se nadolazećom modifikacijom nešto i izmijeniti u zemlji u kojoj umirovljenici prije no posjete Konzum, svrate do prvog kontejnera. Možda na biračkom listiću uistinu i imaju neki novi klinci željni osvete i boljitka? Kako im vjerovati? Ne znaju oni što znači ubiti grad, ne znaju oni bauke kaljavih rovova. Hvala Đorđe, hvala na pojašnjenju. Sit gladnom nikada nije vjerovao, svjesni smo, pa ćemo od više zala birati ono manje zlo.
A to nisu dvije vodeće stranke, zlurade i pakosne, iznevjerile do sada i sebe same. Nismo namćori, unatoč svemu ostajemo pribrani, sabrani da sagledamo sve opcije. Izbori su dakle parlamentarni, a ni Krleža se ne bi postidio opusa kandidatskih lista. Među njima tako imamo Domovinski pokret koji javno najavljuje deratifikaciju Istanbulske konvencije. Javnost ih prema izlaznim anketama dobrim dijelom čak podržava. Pametnima ledi krv u žilama. Nije potrebno analizirati dalje, neupućeni bi mogli pomisliti kako smo suviše kritični. Dovoljno bilo je upozoriti na najveća zla. Istina je kako prave politike na ovim prostorima odavno nema, što se mene lično tiče, to su samo prazne priče.
Ne zamjerite riječ lično, osvrćem se na jednog umjetnika, ne pomislite kako odajem svoju težnju. Neutralna sam. Baš poput klera koji ne misli ništa loše, ali eto po dužnosti savjetuje protiv Milanovića. Izgleda kako nije njihov tip. Šteta, tako je zabavan.
Osim, dakle navedenih stranaka, postoji niz manjih stranaka i nezavisnih političara koji također pokušavaju igrati ulogu u hrvatskoj politici. Promjene u političkom pejzažu često su rezultat društvenih, gospodarskih i političkih događaja, a političke stranke se zasad neuspješno prilagođavaju novim izazovima. MOST tako djeluje kao svojevrsna platforma borbe protiv korupcije i političkog elitizma, zalažu se za transparentnost i decentralizaciju vlasti. Centar su, ali onaj desni. Malo treba da se krv u žilama opet počne lediti. Tu je i MOŽEMO, i oni se bore protiv korupcije. Malo su liberalniji tako da njihov program uključuje i socijalnu pravdu, rodnu ravnopravnost, participativnu demokraciju i uključivanje građana u političke procese. Predobro da bi bilo istinito. Tomašević je dio njihovog jata. Zagreb više nije tako lijep kao nekada.
Pjeva Balašević dalje: s tamne strane globusa bolje se vidi da najbolji odlaze, pločnici Toronta, oči boje fronta – lozinka svih nas. Jedanaesta izborna jedinico, što ćemo s vama? Sve nas je više i više. Kažu ne valja se osvrtati pri odlasku. Hrvatska javnost je nemilosrdna. Pritom mislim na javnost s prebivalištem u državi. Smetaju im tri predstavnika, ukinuli bi oni i to. Možda predviđena mjesta izabranika dijaspore treba pokloniti manjinskim kandidatima? Ionako su nas nadglasali. Nas, Hrvate koji smo i sami u manjini u tuđini. Zato razumijemo, ne bunimo se, kao pravi hrvatski građani. Naravno, s prebivalištem u Republici Hrvatskoj. Tko ode, gotovo je, prošla baba s kolačima, zakasnio Marko na Kosovo.
Izabrati manje zlo nije kompromis, odraz je to surove realnosti. Unatoč polarizaciji i lošoj atmosferi, bilo bi dobro zainatiti se pa izaći na izbore. Ne može više lud normalnoga. Možemo barem pokušati. Ne postanemo li aktivno građanstvo prijeti nam nastavak dosadašnje tragikomične sage.
Svako vrijeme ima svoju boju, malo farbi a vremena razna. Nagađati kad je bolje bilo to su samo preklapanja prazna. Od čovjeka do čovjeka, i od vijeka pa do vijeka, ponešto se i promijeni, ne baš mnogo, blago meni.