Komentiranje na društvenim medijima opasno je iz mnogo razloga. Anonimnost kojom su luđaci zaštićeni dovodi često do agresije. Nigdje ne stoji znak upozorenja, a nemoguće je ostati u trendu i pratiti razvoj baš svake promjene.
Čovjek koji drugom nikakvo zlo ne poželi, nije samom svrhom ujedno i dobar čovjek. Stvorila se hajka raznih oporbi i koalicija dežurnih vrlih komentatora i samoprozvanih autora. U svijetu otvorenosti, dijaloga i slobode izražavanja polagano se ulazi u sivu zonu neukusa i kiča. Raspravlja se tako u pikselima i megabajtima, analizira potrebno i nepotrebno usput ispravljajući gramatičke greške. Slučajno upozoravajući na nebulozne izglede, one zgodne i nezgodne. Vrli junaci novog doba s neograničenim internetom i dodatnim memorijskim karticama postali su ne samo opasni, već štetočine umreženog svijeta.
Društvene mreže razvile su se u neizostavan dio suvremene komunikacije. I sve je svejedno. Svejedno hoće li se netko uvrijediti, svejedno što se ustvari ne misli tako, svejedno je li nepristojno, svejedno ako se nanese bol. Nikada više no sada nije bila naglašena subjektivna percepcija ludila gdje luđak misli da je normalan. U cijeloj takvoj normalnosti dogodi se upravo ono što se dogodilo u Međimurju. Počivala u miru draga Kristina, sumanuti ti presudiše. Ništa nije naučeno iz tvoje tragedije. Virtualnim serijskim ubojicama tek si prva u nizu. Nitko trenutno nije izostavljen iz takve histerije – iz te iracionalnosti.
Komentiranje na društvenim medijima opasno je iz mnogo razloga. Anonimnost kojom su luđaci zaštićeni dovodi često do agresije. Sve što je jednom objavljeno na internetu širi se brzinom svjetlosti i ostaje zauvijek. Lavina negativnog komentiranja uglavnom dovodi do širenja lažnih informacija, preuveličavanja neistinitih vijesti, te stvaranja tračeva. Valja spomenuti i polarizaciju koja se dobrano ukorijenila među virtualnim komentatorima, a upravo predrasude i podjele često pozivaju na segmentaciju u društvu, što u konačnici rezultira konfliktom. Sve to može dovesti do negativnih posljedica – stresa, anksioznosti, straha, depresije i mnogobrojnih drugih mentalnih problema. Zabrinjavajuće je što mlađe generacije (nametnuto) odrastaju uz društvene mreže, a tamo očito nema nikakvih pravila ni skrupula. Nigdje ne stoji znak upozorenja, nemoguće je ostati u trendu i pratiti razvoj baš svake promjene.
Sokrat, grčki filozof iz Atene, začetnik moderne filozofije još je u petom stoljeću prije Krista analizirao metodu ispitivanja. Kako kroz dijalog doći do istine, koja potiče na razmišljanje. Učenik njegovog učenika Aristotel, korištenjem svoje glave dolazi do važnosti kritičkog razmišljanja i argumentacije, odnosno otvorene rasprave i dijaloga. Konstruktivnim dijalogom ljudi testiraju vlastite ideje, sami sa sobom dvoje o predrasudama i na kraju uspijevaju razumjeti problem, odnosno istinu. Spoznaja bilo čega nije moguća bez razmjene mišljenja i dijaloga. Danas je važnost razgovora zanemarena, naratori govore priznanja radi. Govorniku nije potreban sugovornik. Bez ikakvih pravila i granica ljudi sebe stavljaju u uloge sveznajućih pripovjedača smatrajući se nadčovjekom koji ima pravo na beskrajne monologe. Evo dokaza da luđaci ne znaju da su ludi! Sumanut u ovim situacijama ispada onaj tko takve monologe uporno pokušava pretvoriti u dijaloge!
Upravo dijaloga na društvenim mrežama nema. Nekontrolirane opaske u konačnici dovedu i do smrti. Dokazano najnovijim događajem na sjeveru Hrvatske. Možda do nevolje ne bi ni došlo da su se poštivala pravila rasprave. Osim istraživanja istine i kritičkog razmišljanja, u dijalogu su neminovno bitni i razumijevanje, tolerancija i poštivanje sugovornika. Treba pitati Sokrata i Aristotela. Ili je društvo toliko nazadovalo pa ne shvaća ono što je prije skoro tri tisućljeća ljudima bilo jasno?
Nemoj da ti je svejedno, od toga se čovjek nikad ne oporavi. (Sergej Jesenjin)
Nije i ne može biti svejedno!