„Majko moja Slavonijo tvojoj pjesmi glas sam bio i pjevao širom svijeta o ljepoti tvoga ljeta.“
Rečenica je to koja govori više nego što ima slova u njoj, s puno emocija, nostalgije, domoljublja i čežnje. Ta rečenica otkriva koliko je ljubavi i predanog rada uloženo u organizaciju još jedne, šeste po redu Slavonske večeri koju tradiconalno organizira udruga Slavonia Zürich. Ova nezaboravna večer održala se u subotu, 28.10.2017. u Zollikonu pokraj Züricha, a sve da se ne zaboravi i da se pamti.
„Vrijeme iz glave sjećanja ne briše i tko sam, ne znam ni sam, al’ nikog nisam od Slavonije volio više i to je sve što znam.“
„Faljen Isus i Marija!„ pozdravio je sve prisutne predsjednik udruge Slavonija Zürich, Ivan Vukić i pozvao na molitvu i himnu RH. Potom je svima zaželio dobar provod te time i službeno otvorio ovu večer, u kojoj su sva čula mogla uživati.
„Ja ne volim orati, a još manje kopati, više volim noći lude , tamburaši kad polude..više volim dobra vina, dobre snaše i kulina“.
Kao što je svima dobro znano, Slavonska večer nezamisliva je bez pravih hrvatskih tamburaša, pa je tako ovaj put večer uveličana „sedmoricom veličanstvenih“ – TS Dyaco iz Đakova, koji su došli „naoružani i potkovani“ i znanjem i umjećem, a bogme i umjetničkim dojmom.
„Mi smo šokci iz Đakova grada koj’ će vama zapjevati sada… s vama nam je uvijek najmilije, vi ste dika naše Slavonije..“
Slavonci osim pjesme, tambure, ića i pića, vole i „divane“, one „narodske, šaljive i pomalo škakljive“ – tko je komu što i zašto, a kako to izgleda u zbilji, uprizorili su „Iva i Mata“, nove zvijezde humorističke scene sa slavonskim štihom.
„Evo Ive i Mate bećara, za divanit što imaju dara, nit’ diplome , nit’ razredne škole, cijelo selo ogovarat vole..“
Da ne zaostaju ni s informacijama iz domovine, politike, imenovanja i slične stvari, dokazali su ovi Šokci tako što je predsjednik udruge, Ivan Vukić na pozornicu pozvao nedavno izabranu novu članicu Savjeta Vlade RH, Ružu Studer Babić, da se predstavi, ne samo Slavoncima, nego svim Hrvatima u Švicarskoj, čiji je ona sada predstavnik s mandatom od 4 godine i to „pro bono“…što će reći, radit će, a nitko joj platiti neće…
To barem našem narodu u Hrvatskoj nije strano, rade, a ne primaju plaće…
Ostat će i ova 6. Slavonska večer za pamćenje i za „divane“ , između prijatelja , „pajdi“, na „fejsu“, tko je sve bio, a i tko je priliku propustio…
Ono najvažnije, što će iza ove večeri ostati je spoznaja da je ovo bila još jedna fenomenalna večer za pamćenje, s velikim predznakom srca koje kuca u ritmu slavonskog drmeša i pjesme: „Što smo imali to smo pokazali, što još ostalo, neb’ u kola stalo…ijujuu…“
Foto: Zdravko Tonković, Željko Stipić