Poruka koja je odaslana s oltara crkve Sv. Josipa u švicarskom Dietikonu, u propovijedi don Grge Grubešića, na ‘Dan sjećanja na herojski Vukovar’ održan 18. 11. 2018. godine glasila je – ‘Vukovar je kao nova Sparta – grad nade koji ima budućnost’.
Dan sjećanja organizirao je Odbor za obilježavanje dana herojskog Vukovara koji je osnovan u veljači 2018. godine, na inicijativu sudionika prvog sastanka članice Savjeta Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan RH, gđe Ruže Studer Babić s hrvatskim udrugama u Švicarskoj.
Na obilježavanju sjećanja za žrtve Vukovara nazočili su i dužnosnici Republike Hrvatske u Švicarskoj: veleposlanica Republike Hrvatske u Švicarskoj Konfederaciji, dr. sc. Andrea Bekić sa suprugom dr. Darkom Bekićem i generalni konzul Republike Hrvatske u Zürichu, g. Slobodan Mikac sa suprugom Kristinom.
Program je započeo svetom misom koju je predvodio don Grgo Grubešić, uz fra Ivana Prusinu i fra Karla Lovrića.
Don Grgo Grubešić, je iz svog osobnog iskustva emotivno predočio stvarno viđenje stanja, života i ogromne tragedije Vukovara kojeg je nazvao „novom Spartom“.
Sparta je danas drugo ime za borbu, čast, hrabrost, požrtvovanost, naporan trening pun znoja i krvi, ali i domoljublje, rekao je između ostalog don Grubešić.
U nastavku je poručio da ne ostanemo živjeti u prošlosti, neka utječemo na svoju djecu da gledaju u budućnost, u sigurnost. Neka raste nova nada, novo pokoljenje i neka hrvatski narod ide prema svom zemaljskom cilju jer će upravo na taj način odati počast za svu prolivenu krv.
Nakon mise, upriličen je dirljiv program koji je započeo pozdravnim govorom koordinatora Odbora, g. Damira Petkova u kojem je pozdravio uzvanike i sve nazočne te zahvalio na odazivu u tako velikom broju. Nakon minute šutnje za poginule i nestale branitelje, najavio je himnu Republike Hrvatske koju su izveli članovi KUD-a Croatia Basel. Nakon što je gđa Tatjana Ivanović pročitala recital ‘Vukovar’ Bogdana Mesingera, program je nastavljen naizmjeničnim veličanstvenim izvedbama tamburaškog sastava Indigo i recitalima, krasnoslovom i literarnim radovima učenika hrvatske nastave u Švicarskoj. Već prvom taktovima pjesme Dobro jutro Vukovare divni, tamburaši su dotaknuli duše svih prisutnih.
„Dobro jutro Vukovare divni, dobro jutro cijeloj Hrvatskoj, da nam Dunav ostane u himni, to´ ka mladost dade život svoj….“
Vukovarska djeca koja žive u Švicarskoj kroz svoje su autorske tekstove opisali svoje osobne doživljaje Vukovara. Tako je Luka Levaković u svom krasnoslovu izrazio zahvalnost za sve što je Vukovar danas kazavši da je sve to dio vukovarskog dostojanstva, dok je Sharon Matrella pročitala svoj sastav Vukovar u srcu mom kojeg i sama nosi u srcu kao početak i nastavak svog postojanja, dok je Ilija Vukadin pročitao odlomak iz Priče o Vukovaru, Siniše Glavaševića, u kojem se ističe važnost zagrljaja, rekavši da je zagrljaj ustvari veliko hvala, onda kad se ne može naći dovoljno izraza kako to izreći riječima. Vukovarka Katarina Dujmović pročitala je dirljiv odlomak Glavaševićeve Priče o gradu.
Slijedila je završna, zahvalna riječ gđe Ruže Studer Babić, članice Savjeta Vlade RH za Hrvate u Švicarskoj i članice Odbora za obilježavanje dana sjećanja na herojski Vukovar. U svom govoru zahvalila je članovima Odbora g. Damiru Petkovu, g. Mariu Kriviću, gđi Heleni Marino Hrman, g. Stjepanu Špeharu, g. Toniju Rogiću i g. Jozi Daliću. Zahvalila je i fra Ivanu Prusini, don Grgi Grbešiću i fra Karlu Lovriću, svim sudionicima u kulturnom programu na njihovom velikom doprinosu, udruzi Slavonia Zürich na nesebičnom radu i besprijekornoj organizaciji, domaćinima misijskom vijeću “Bl. Alojzije Stepinac” iz Dietikona, Hrvatskoj dopunskoj školi na suradnji, koordinatorici, učiteljicama, roditeljima i djeci koja su sudjelovala i izložila svoje radove na temu Vukovara. Zahvalu je uputila i mnogobrojnim hrvatskim udrugama u Švicarskoj koje su prepoznale ovaj važan dan zajedništva i nazočile ovom događaju.
Simbolično je naglasila i istaknula imena svih udruga ispisanih na hrvatskoj trobojnici koje su podržale ovaj projekt, a sve u cilju da se povežu u zajedništvo koje u budućnosti treba sve više rasti.
Svaka od udruga je na odlasku uzela svoj dio ove posvećene trobojnice koju su odnijeli u svoje udruge, noseći tako simbol zajedništva koji će sljedeće godine opet donijeti kad se bude obilježavao Dan sjećanja.
Pozvala je sve prisutne da se na kraju programa, odazovu humanitarnoj akciji prikupljanju sredstava za potrebe „Vukovarskih leptirića“, kupnjom suvenira, CD-a, kolača koje su vrijedne domaćice donirale i jela koje je velikodušno pripremila udruga Slavonia Zürich.
„To je moj hrvatski narod, a moje je srce veliko k’o Velebit“ izjavila je ponosno i s puno emocija na kraju svog obraćanja Ruža Studer Babić.
Potom je pozvala sve prisutne da ispred oltara zapale svjećice na simboličnom ispisanim slovima Vukovar, uz vokalni nastup Tatjane Ivanović i TS Indigo, pjesmom Moja Domovina.
Na kraju treba naglasiti da ovo sjećanje na žrtve Vukovara i svijest o njoj treba održati živom u srcima hrvatskog naroda i u iseljeništvu, da se ne ponovi i ne zaboravi, ali i da se potakne na nove korake, novu nadu i pogled prema budućnosti.
„Sa Dunava podiže se tama, plava zora najavljuje dan, slobodna će golubica biti – Vukovarom opet gnjezditi…“
Foto: Zdravko Tonković, Helena Marino Hrman