Rubrika “Kolumne Ane Mljećke” našim čitateljima ponudit će priče o Hrvatima i događajima iz New Yorka i Amerike. U prvom članku autorica opisuje Mljet, obitelj, njihovu ljubav prema Hrvatskoj i angažman u hrvatskoj zajednici.
Mljet ima bogatu povijest i mnoge legende; od Odiseja, Nimfe Calypso, sv. Pavla i bio je poznat po gusarima još od doba Ilira. Prezime Stražičić na otoku Mljetu nastalo je 1493. g., kada Mljet u sastavu Dubrovačke Republike dobiva autonomiju i bira svoga kneza svakih sedam mjeseci. Izgrađen je Knežev dvor između Sotnice i sv. Vlaha. Na tom mjestu nalazila se stalna straža koja je čuvala ulaz prema Sotnici. Odatle su slali stražare po brdima koji su promatrali Mljetski kanal i otvoreno more. Ako bi primijetili ratne brodove ili gusarske lađe to bi odmah dojavili vođi straže i knezu radi osiguravanja otoka Mljeta i njegovih stanovnika. Prema potrebi vijest bi se prenosila barkama na vesla iz Sobre do Šipana, a od Šipana bi je prenijeli vijeću i knezu u Dubrovnik. Glavni vođa stražarske, čuvarske i promatračke službe bio je važna osoba na otoku te su po toj funkciji njega i njegovu djecu počeli nazivat Stražičići i tako je nastalo originalno mljetsko prezime Stražičić kojih ima svugdje po svijetu. Kao i mnogi moji Stražičići kojih na zapadnoj strani Amerike u Kaliforniji mnogo ima, i ja sam se 80-ih godina doselila u Ameriku.
Brat moga pradjeda, Stjepan Stražičić u Watsonvillu je otvorio prvi hotel pod imenom Morning Star. Samo u Kaliforniji ima oko 300 obitelji koji su porijekla Stražičić i svake godine održavaju u Santa Barbari Strazicic Picnik. Ima nas i u NY, NJ i Floridi, u cijelom svijetu danas nažalost više nego na samome Mljetu. Kada sam u 80-tim došla u Ameriku, u New York, u potrazi za boljim životom. Tu sam upoznala svoju ljubav Luisa A Rodrigueza. koji je rodom iz Puerto Rica. Njegovo mjesto Cabo Roji bilo je nekad gusarsko uporište te inspiracija za snimanje filma Pirates of Caribbean. Tako da nas pored sličnog načina života na otocima povezuju i legende o gusarima. Zasnovali smo obitelj i dolazili svako ljeto dva mjeseca u Hrvatsku, na Mljet gdje su djeca uživala kod svoje babe Zdravke. Zavoljeli su život na otoku, ribajući, plivajući i roneći. Naučili su mljetski dijalekt tako da mnogi kad čuju Michelle i ne vjeruju da je rođena u Americi. Osim što sam ih učila hrvatskom jeziku i povijesti, vodila sam ih svaki petak u hrvatsku školu u naš Hrvatski centar na Manhattanu. Kao članovi Folklorne grupe Kardinal Stepinac NY naučili su plesati hrvatske plesove, pjevati hrvatske pjesme, dok Alberto uz to zna svirati tamburicu. Baš zbog dobrog poznavanja hrvatskog jezika Michelle često radi kao prevoditelj kad zatreba. Završila je američki fakultet RIT-Croatia u Dubrovniku i ostala živjeti na Mljetu “jer voli Mljet i sebe smatra Mljećkom.”
Uvijek je voljela kad bi je zvala moja Mala Mljećka. Za jednu mladu, vrhunski obrazovanu osobu koja je završila američki fakultet turističkog smjera s diplomskim radom na temu – Ekonomski razvoj Mljeta i hrvatskih otoka, sa znanjem tri strana jezika, velikom ljubavi za Hrvatsku, radnim iskustvom kojega je stekla za vrijeme studiranja i stažem u EU Parlamentu, američkoj ambasadi u Zagrebu, fantastičnim komunikativnim osobinama motivacijom za stvaralaštvom i promoviranje Hrvatske kroz mnoge kulturne i humanitarne događaje, stvarno je teško povjerovati da je teško pronaći posao. Ali Michelle s puno optimizma kaže da će se snaći, da će stvoriti sama sebi posao i stvorila ga je radeći na brodovima baš ono što voli jer želi ostati živjeti u Hrvatskoj.
Naravno da ovo ne bi mogla sve postići da nije uz mene moja obitelj i veliki broj mojih dragih prijatelja u Hrvatskoj i Americi, a pogotovo u NY. Želim od srca svima zahvaliti i poželjeti im puno sreće i zdravlja jer ćemo sigurno još imati puno fešta i događaja na kojima ćemo zajedno raditi kao i do sada iz ljubavi, dobrotvornim radom za našu Hrvatsku, a posebno za našu hrvatsku zajednicu u NY. Posebno mi je stalo da moj otok Mljet, kojega je Britanski Times uvrstio u deset najljepših i najvažnijih otoka na svijetu, za kojega je jedan od najpoznatijih istraživača podmorja, Jacques Cousteau, rekao da ima najljepše podmorje na svijetu, ali prije svega zbog svoje bogate prirodne raznolikosti, preko stotinjak endemskih i životinjskih vrsta zaštitimo UNESCOM. Duboko se nadam da će se moj san i želje mnogih ljubitelja prirode ostvariti da otok Mljet dobije zaštitu koja mu je neophodna i koja bi doprinijel boljem, kvalitetnijem životu i turističkom razvoju cijelog otoka.
Alberto je završio za pomorskog inženjera na SUNY Maritime Akademiji i nastavlja karijeru u US Coast Gard, gdje je upravo položio za časnika za američku tankersku kompaniju. Nastavlja tradiciju poznatih dubrovačkih i mljetskih pomoraca koji su i danas vrlo poznati i cijenjeni u svijetu. Ipak krv nije voda! Suprug Luis, po zanimanju kuhar, uklopio se jako lijepo u našu hrvatsku zajednicu u NY-u i često pomaže kuhati kad se organiziraju razne zabave ili humanitarne akcije, kao i na Hrvatskoj zemlji u NY za vrijeme piknika. On je moja najveća podrška u svemu što radim za promoviranje. Hrvatske, Dubrovnika, Mljeta – kulturne baštine, gastronomije, humanitarnih akcija i fundraisinga.
Napisala sam kuharicu (2013., drugo izdanje 2014.) Iz Komina Ane Mljećke-Tradicionalna kuhinja iz dubrovačkog kraja – Hrvatska kuhinja – zdrava mediteranska ishrana s kojom sam počela promovirati hrvatsku hranu u Americi. Promocije knjige bile su vrlo uspješne u NY, LA, Chicagu, Torontu, Dubrovniku i Mljetu. Organizirala sam i izložbu Hrvatske kulturne baštine – Vezovi i narodne nošnje iz Dubrovačkog kraja – Mljet, Konavle i Dubrovačko primorje u NY i Chicagu. Pomogla sam i drugima pri organizaciji mnogobrojnih fundraisinga i humanitarnih akcija, raznih zabava gdje se promovirala Hrvatska, a pogotovo Dubrovnik i Mljet. Za taj svoj rad dobila sam puno pohvala i nagrada od hrvatskih organizacija u svijetu.
Od svih nagrada najdraže su mi one pjesme koje su mi napisali mljetski pjesnici: Ivan Bamba Čumbelić, Ivica Hajdić i Matko Brzica. Biti inspiracija ovim divnim, mljetskim pjesnicima velika mi je čast.
Također sam potakla inicijativu da nam se vrati naše tradicionalno ribanje, koje su stavili pod ekonomski razvoj kad je Hrvatska potpisivala u EU, te da se zaštiti kao autohtono nematerijalno dobro. U zadnje vrijeme radim na “Cooking Classes with Ane Mljećka”(Satovi kuhanja s Anom Mljećkom). Zahvaljujući profesorici Magdi Maver recepti iz moje knjige i način krpljenja mreža i vrša koristi se u Erasmus edukativnom programu EU i Školi za život pri Hrvatskom Ministarstvu kulture kao dio kulturne različitosti među narodima u EU.
Hrvatski iseljenici su sigurno najveći promotori Hrvatske u svijetu jer to radimo iz ljubavi prema našoj Domovini Hrvatskoj iz koje smo otišli svatko iz nekog osobnog razloga, tražeći bolji život. Svi imamo prijatelje kojima pričamo o Hrvatskoj, pozivamo ih na naše feste, upoznajemo s našom kulturom, gastronomijom, vinima – a pogotovo s ljepotama naše domovine. Mnogi od njih dolaze baš zbog toga u Hrvatsku na odmor, a neki bi, kao i nemali broj naših iseljenika ulagali u Hrvatsku što je otežano kompliciranom administracijom. Neupitan je doprinos koji čine dolaskom na odmor, u posjet svojim obiteljima i prijateljima a pogotovo pomažući svojim obiteljima u Hrvatskoj.
Festa sv. Vlaha ima posebno mjesto u mom srcu, kao i u srcima svih Dubrovčana koji žive izvan grada i svi imamo barjak sv. Vlaha kojeg obavezno iznosimo na dan feste sv. Vlaha! To je ‘dan ki dohodi nami jednom na godište’. Jako sam emotivna kad pričam o tom jer je festa sv. Vlaha festa nad festama! Imamo i festanjule, obavezno se pjeva himna sv. Vlaha i recitira Himna slobodi i bala linđo. Ne okupe se samo Dubrovčani, već dovedemo i naše prijatelje, Hrvate i Amerikance. Uključena sam u hrvatsku zajednicu u New Yorku koja broji preko deset tisuća obitelji. Za Hrvate New Yorka važno mjesto okupljanja je Hrvatski centar u New Yorku Nikola Tavelić. Riječ je o centru u sklopu Hrvatske župe Sv. Ćirila i Metoda i sv. Rafaela. Bitan je i rad Hrvatskog kulturnog društva Kardinal Stepinac koji je zadužen za održavanje hrvatskih piknika na Hrvatskoj Zemlji u New Jerseyu. Prošle godine održana je jedna festa u restoranu Dubrovnik čiji je vlasnik Lopuđanin Željko Tomić te smo promovirali hrvatska vina. Mnogo festa se održalo te su donacije pomogle u humanitarnom radu grupe ‘Tata je tata’, udruzi “Deša”, Domu za starije i nemoćne Dubrovnik, staračkom domu u Puerto Ricu u doba potresa i uragana… U hrvatskoj zajednici u New Yorku imali smo puno raznih fundraisinga za pomoć gdje treba, na primjer za djecu koja se dođu liječiti u Sjedinjene Američke Države, za potresom pogođena područja, kao i za ljude koji se nađu u nevolji, ne samo u Americi ili Hrvatskoj nego bilo gdje u svijetu.
Moramo čuvati našu kulturu, tradiciju, naš jezik i posebno naučiti našu djecu o hrvatskoj povijesti. Ako to ne budemo radili, bit će Hrvatske, ali bez Hrvata, bez hrvatske tradicije. Trebamo odgajati našu djecu u hrvatskom duhu te da vole našu domovinu Hrvatsku. Trebamo se isto tako često zapitati što možemo učiniti za našu domovinu Hrvatsku, bez obzira gdje živimo jer smo mi hrvatski iseljenici najbolji promotori i ambasadori Hrvatske u svijetu.
