Uskrs je na Mljetu poseban za djecu. Tradicija gađanja jaja kovanicama koju djeca željno iščekuju cijelu godinu, ni ovaj put nije izostala.
Prvo poluvrijeme odrađeno je ujutro u Babinom Polju ispred cafe bara Komarac, nakon svete mise u crkvi Svetoga Pavla. Djeca donose jaja u mljetskim košicima gdje svaki promašaj donosi dodatnu zaradu. Nakon obiteljskog ručka svi putevi vode u selo Blato gdje se posebno njeguje ova tradicija.
Vrijedni domaćini i ove godine su se potrudili da svako dijete dobije prigodni poklon, a odrasli da se počaste pićem. Anamarija Levak organizirala je kreativan umjetnički kutak za najmlađe.
Zavijorio se i barjak BRK-a ( zajednice sela Blata, Rope i Kozarice) na Dno doline, pozivajući sav puk Mljeta na jajaški dvoboj.
Blato je oživilo opet kao u ona davna vremena kada se dječji plač čuo iz svake kuće, kad je dimilo iz svakog komina i kad su otvorene funjestre držale oči starih kuća širom otvorene.
U selu u kojem škvika djece rijetka, danas je postalo centar dječjeg veselja Mljeta. Blato se makar na kratko vratilo u davna vremena puno vike, škvike, reme…
Zveckali su euri, djeca su zadovoljno trljala ruke zbrajajući zaradu. Bilo je tu raznih dimenzija jaja i raznih receptura s kojim se pokušava nadmudriti vješte gađače.
Bitno je zbog naše djece čuvati tradiciju, zato smo svake godine tu, na našem škoju, u selu koje Uskrs crta na najlijepši mogući način, dječjim osmijehom. Uskrs je najljepši u veselim očima dijeteta.
Nakon što je pogođeno svih 290 jaja, usljedilo je opuštanje uz tradicionalne boče starih mljetskih bočara i acapelo pjesmu. Jer bez pjesme nema živog Mljeta. Mljet živi pjesmu.
Blato je utonulo u san. Finula je i ova festa. Rekli bi mi Mljećani “alavija je rendila”.
Ni šilok koji nervozno puše cijeli dan nije uspio otpuhati dječje osmijehe. Uskrs je donio radost u ovo malo selo na najljepši mogući način, dječjim veseljem uz pjesmu starih bočara…
Tekst/foto: Ivica Hajdić