U srcu Velebita, kod Careve kuće na Begovači u subotu, 8. srpnja 2023. održan je treći Mirakul pod nazivom “Spoznaja Boga u prirodi i Bibliji”.
Bilo je to predivno događanje glavnog inicijatora don Jure Ladišića u organizaciji PD Gromovača Otočac. Mirakul je započeo s misom koju je predvodio svećenik Ante Luketić a nazočili su još fra Jure Marčinković, Mile Rajković, velečasni Mile Pecić i don Jure Ladišić.
Uz brojne planinare, članove PD Gromovače, PD Željezničar Gospić, planinare iz Plaškog, Saborskog, PD Panos iz Kutereva, sudjelovala je i Udruga umirovljenika iz Otočca. Zajedno s ostalim građanima stigli su s autobusom na predivno misno slavlje Boga u prirodi. Sve nazočne pozdravio je na početku događaja gradonačelnik grada Otočca Goran Bukovac, zaželivši svima ugodan boravak u prirodi. Nakon mise uslijedila je recitacija pjesme Jelene Benčić, napisanu za ovu prigodu “Velebite – mitska planino”.
Slijedilo je predivno izlaganje o spoznaji Boga u prirodi i Bibliji. Velečasni Ante Luketić u svojoj propovijedi osvrnuo se na značenje planina u Bibliji, rekavši pritom da su planine simbol čvrstoće, stabilnosti i svjedoci djela Božjih i njegovepresude. Govorio je o planinama u Bibliji i njihovom značenju. Osvrnuo se na encikliku pape Franje jer nas i on kroz nju poziva da osluhnemo zlostavljanje i pljačkanje zemlje te na ekološko obraćenje, zabrinut za ono što se događa na našem planetu . „Lijepo je biti na gori i slušati Božji glas, ali onda treba sići i pomoći braći u nevolji,” u svom nagovoru uz molitvu papa Franjo je govorio o događanju Isusova na preobraženja na gori. Iz toga događaja preobraženja izvukao je dva bitna elementa koje je sažeo u dvije riječi; uspon i silazak koje se odnose baš na planinare. Svi imamo potrebu za tim da se povučemo u osamu, da se uspemo na goru u prostor tišine, kako bi pronašli sami sebe i bolje čuli Gospodinov glas, a to je ono što činimo u molitvi. Svoje izlaganje završio je predivnim izvatkom iz bestselera autorice Brianne Wiest, Planina si ti. Planina je stoljećima služila kao metafora za velike izazove s kojima se suočavamo, pogotovo za one koji se čine nesavladivima. Svladavanje planine zahtijeva fokusirati se na unutarnji rast, da proradimo traume, razvijemo otpornost i prihvatimo da su izazovi prilika da postanemo mentalno jači i ostvarimo bolju kvalitetu života. Na kraju bitna misao iz knjige poručuje da ne treba savladati planinu nego sebe. Svoje nadahnuto predavanje svećenik Ante Luketić završio je riječima: “Nemoguće je
istovremeno hodati šumom i biti loše volje.”
I zaista je tako jer nakon svete mise i Božjeg blagoslova uslijedilo je zajedničko druženje svih prisutnih uz gulaš i palentu, pripremljeno od domaćina PD Gromovača. Nakon okrijepe je grupa onih koji su se odlučili na planinarenje otišli na Kozjak 1617 mnv. Uz iskusne planinare, u grupi je bilo i djece koja su uživala na vrhu s kojeg se pruža predivan pogled na Liku i Velebit. Pogled je to koji je sve ostavio bez daha. Moćan Velebit bio je na dlanu, nitko nije bio loše volje, svi su uživali u izletu, sretni i veseli.
Na povratku su svratili u Lubenovac gdje se nalaze i pastirski stanovi te nastavili natrag do Begovače. Puni dojmova, zahvalni na dragulju Velebitu i ljepoti koja traje. “Treba uživati i čuvati ovo prirodno blago,” složili su se izletnici, zahvalni na prekrasnom danu jer je uistinu posebno lijepo bilo slaviti Boga u prirodi.
Za kraj ovog članka – pjesma posvećenu Velebitu:
Velebite – mitska planino
Gledam te Velebite
grlim te srcem svim mitska planino,
pogledom milujem tvoje gudure i litice
što Bog stvori,
da ti se čovjek divi i o tebi govori.
Poput Mojsijeva grma
sav si u nevidljivom plamenu,
goriš a ne izgaraš
goriš i dalje postojiš
veličanstveno i ponosno stojiš.
Goriš u surovoj ljepoti svojoj
i opet si tu za sve nas,
u sjenama tvojih borova
u miru i tišini čujemo Božji glas.
Božja riječ u tvom okrilju
duboko odzvanja…
povjetarac je nosi,
dok litice tvoje paraju oblake
kamenite staze ćute planinarske korake.
Izdignuo si se poput bedema
između Like i Jadrana,
bura te šiba a sunce prži
s Ličke strane zeleno srce
tvoje bedeme drži.
Čudni su putevi Gospodnji kojima nas vodi
šetnja po njima svima nam godi,
prelijepe su staze po Velebitskim vrhovima
Hajdučkim i Rožanskim kukovima.
Budimo svi zahvalni dragom Bogu,
za tebe Velebite za staze tvoje kamenite,
za svaki tvoj grm bio on ruža ili trn
za izvore tvoje hladne kojima nas pojiš
za duševni mir s kojim nas krijepiš.
Nosimo vječno u svojim srcima tu vatru
taj plam i ljubav prema prirodi,
osluškujmo što nam priroda želi reći
što nam Bog kroz krošnje drveća šapuće
neka nam priroda bude vječno nadahnuće.