Poziv Hrvata iz Vorlarberga Hrvatima i hrvatskim zajednicama u Austriji

Suočeni s mnogobrojnim problemima i sa željom očuvati u Austriji hrvatski jezik, učitelji iz Vorarlberga upućuju poziv ostalim Hrvatima u Austriji da im se jave s vlastitim iskustavima i eventualnim prijedlozima u vezi zajedničkog djelovanja. 

Poštovane Hrvatice i Hrvati u Austriji, poštovane nastavnice i nastavnici hrvatskog jezika i kulture u Austriji!

Vjerovatno Vam je poznato da Austrijsko ministarstvo prosvjete već godinama provodi hvale vrijednu inicijativu nastave na materinskom jeziku. Učenici koji pohađaju Volksschulen, Mittelschulen, Höheren Schulen, Gymnasien i sve ostale škole pod državnom upravom, imaju mogućnost javiti se i na nastavu hrvatskog jezika i kulture. Polaznici nastave dobivali su i odgovarajuću potvrdu za pohađanje nastave (muttersprachlicher Unterricht Kroatisch) u svoje svjedodžbe.

Austrijski vodeći političari rado “Muttersprachlicher Unterricht” navode, kao veliki uspjeh školstva u Austriji. Dakle, čast inicijativi. Podržavamo tu dragocjenu mogućnost za našu djecu i zahtijevamo da se ta mogućnost održi i nastavi, ali na korektan način.

Jer, realna situacija koje smo svjedoci, odražava sasvim nepoželjnu i poražavajuću sliku. Državno ministarstvo Austrije uzelo si je za pravo da tri materinska jezika objedini i dodjeli im novo ime BKS (Bosnisch/Kroatisch/Serbisch). Nakon tog nekorektnog objedinjavanja, a unutar nastave materinskog jezika i kulture, djeca koja je pohađaju, dolaze u situaciju da uče ono što nije njihov materinski jezik.. Zbog toga naši roditelji u takvu nastavu ne upisuju svoju djecu. Djeca koja se i upišu, ubrzo odustaju, nakon što se roditelji i djeca uvjere da takva nastava ne ispunjava njihova očekivanja.

Istini za volju čak i u takvoj nastavi djeca mogu imati pogodnost, ako je učiteljica s njihovog govornog područja. Za učenike hrvatskog je vjerojatnost za to mala, jer se nastavnici s hrvatskog govornog područja uglavnom s pravom ne prihvaćaju BKS-a. Ipak, ako se dakle u izuzetnim slučajevima to poklopi, učenici mogu tako zaista i sudjelovati u nastavi na svom materinskom jeziku. Međutim čak i kad je to slučaj, ne mogu na žalost to i dokazati, jer im u svjedodžbi piše i mora pisati BKS. Naravno da onu djecu i roditelje, koji žele materinski jezik, to dodatno demotivira, pa djeca ne koriste mogućnost koju im austrijsko školstvo nudi.

Učiteljice i učitelji koji rade tako da vode nastavu na izvornom materinskom jeziku, često su šikanirani i ucjenjivani. Na razne načine bivaju zakinuti i zapostavljeni u odnosu na njihove kolege, nastavnike BKS-a. Tako im na primjer, radno mjesto ovisi i o broju učenika. Oni drugi naprotiv mogu imati značajne pogodnosti, uključivo stalno radno mjesto i stalna novčana primanja, a sve neovisno o broju učenika. Ono malo učiteljica i učitelja koje vode nastavu na izvornom materinskom često su financijski ruinirani. Iz straha za svoju egzistenciju ne žele se suprotstavljati aktualnom sistemu. Puno njih se tako javno deklariraju kao nastavnice i nastavnici BKS-a, kako ne bi riskirali negativne posljedice po svoje zanimanje.

Nastavu BKS-a uglavnom pohađaju bosanska, a djelomice i srpska djeca. Zbog toga su i najzastupljeniji nastavnici s tih govornih područja. Za pripadnike svih triju spomenutih govornih područja je jasno da jedan učitelj ne može kvalitetno predstavljati sva tri odjednom. Ako bi netko za sva tri jezika i bio kompetentan, morao bi, po zamisli nastave BKS-a, sve tri materije predavati istovremeno, što je u svakom slučaju nemoguće. Osim toga, pedagoški neispravno je u materinskoj nastavi djecu opterećivati riječnikom i jezičnim konstrukcijama, koje se ne govore u njihovoj obitelji. Djeca su u obaveznom dijelu nastave već dovoljno opterećena obavezama da takvo namjerno žrtvovanje kvalitete materinske nastave, ni pedagoški, niti od strane roditelja nije prihvatljivo i ne može naići na razumijevanje.

Na našem primjeru pokrajine Vorarlberga su se na stvarnim nastavnicima, djeci i njihovim roditeljima, u proteklih desetak godina, izložene činjenice odražavale u stvarnosti. Nakon nagomilanih negativnih iskustava spomenutog eksperimenta Ministarstva prosvjete, zahtjevamo kod tog ministarstva da se naša saznanja primjene za poboljšanje koncepta materinske nastave.

Mi Hrvati u Vorarlbergu smo u našem djelovanju složni, ali smo ipak samo jedna pokrajinska grupica. Rezultate možemo očekivati samo ako iz svih pokrajina djelujemo zajednički. Radi toga molimo da nam se jave nastavnici, roditelji i drugi zainteresirani u vezi vlastitih iskustava i eventualnih prijedloga, a u vezi zajedničkog djelovanja za poboljšanje navedenog stanja.

Nastavnici hrvatskog jezika u Vorarlbergu

Lidija i Damir Mihalić

mail: dam.mihalic@gmail.com

Autor


Ruža Studer
Više o autoru