U utorak, 25. listopada 2022. godine u švicarskom Dietikonu pokraj Züricha, u katoličkoj crkvi svete Agate održala se međukulturna i međujezična pobožnost krunice na kojoj su se misije katoličke crkve Dietikon na stranom jeziku susrele s njemačkom govornom župom.
Na ovom godišnjem događaju u listopadu, koji je ustanovljen kao mjesec krunice, župa njemačkog govornog područja susreće se s misijama na stranim jezicima katoličke župe Dietikon. Na zajedničkoj molitvi krunice okupilo se ukupno šest svećenika i oko 100 uzvanika raznih nacionalnosti. Također su nazočili Niklas Gerlach, vikar katoličke crkve u Dietikonu, te Luis Varandas, generalni vikar, a samim time i zamjenik biskupa za kantone Zürich i Glarus. Međukulturalnu molitvu krunice pokrenuo je 2016. godine pastor Adrian Sutter ubrzo nakon što je preuzeo dužnost. “Želio sam stvoriti mjesto gdje svi članovi naše crkve mogu doći u kontakt jedni s drugima i upoznati jedni druge. Molitveni lanac brzo stvara vezu među ljudima, zbog čega je i molitva krunice vrlo prikladna za takvo zajedničko bogoslužje,” rekao je Sutter.
A da je to uistinu tako potvrdili su mnogi na molitvi prisutni vjernici koji su držali u rukama krunicu. Molitveni lančići razlikovali su se samo po kuglicama: neke su bile od svijetlog ili tamnog drveta, dok su druge bile crvene, bijele ili plave.
Živjeti vlastitu kulturu i povezanost s domovinom
Najveće misije katoličke crkve na stranom jeziku koje djeluju u Dietikonu su talijanska, hrvatska i portugalska misija. Kao i njemačka župa, svaka od misija ima jednog ili više svećenika. Službe talijanske misije obično se održavaju u crkvi svete Agate, a hrvatske misije u crkvi svetog Josipa dok portugalska misija obično svoje službe slavi u crkvi svetog Feliksa i Regule u Zürichu.
“Glavni razlog zbog kojeg ljudi pohađaju bogoslužja na jeziku zemlje porijekla nije nepoznavanje njemačkog jezika, već mogućnost da u misiji žive vlastitu kulturu i tako se osjećaju bliže svojoj domovini,” rekao je Sutter.
Prema njegovim riječima, udio praktičnih vjernika u misijama na stranom jeziku znatno je veći nego u župama njemačkog govornog područja, zbog čega su njihova bogoslužja bolje posjećena.
Povezanost među ljudima
Na velikoj pobožnosti krunice u utorak navečer pobliže je razmatrano pet svijetlih otajstava krunice koji se odnose na važne trenutke u Isusovu životu. Za svako otajstvo pročitan je odlomak iz Biblije i izrečena uz to molitva na drugom jeziku. “Misteriji nisu doslovno misteriji, to su stvari koje još ne razumijemo u potpunosti”, rekao je Sutter.
Portugalski pastor, otac José Carlos, pokrenuo je molitvu, zatim je Sutter molio na engleskom – kao dodatnom jeziku kako bi doprla do što većeg broja nazočnih. Potom je fra Ivan Prusina posjetiteljima uputio nekoliko biblijskih riječi na hrvatskom jeziku. Biblijske odlomke čitala je lektorica župe Rita Mock.
Između čitanja i molitve svećenici su zajedno sa slavljenicima na svojim jezicima molili Oče naš i Ave Maria. Zajednička molitva stvorila je opipljivu vezu među ljudima. “Ljudi brzo shvate da na određeni način pripadaju zajedno jer su svi dio iste religije i prepoznaju Boga kao svog oca,” kazao je Sutter. Budući da je uz krunicu za mnoge katolike diljem svijeta od velike važnosti i Marijin kip, i on je uvršten u bogoslužje u sklopu procesije sa svijećama. Tijekom hrvatske “Ave Marije” svim su vjernicima podijeljene svijeće koje su potom međusobno palili.
Procesija izvan crkve
Nakon čitanja četvrtog odlomka Biblije, talijanski svećenik uzeo je riječ i s ostalim svećenicima pratio Marijin kip koji su četiri čovjeka iznijela van. Svi ostali vjernici su ih slijedili te su se svi zajedno okupili u polukrugu iza crkve, dok je talijanski svećenik nastavio molitvu. Nakon molitve Gospodnje i Ave Maria, vjernici su se s upaljenim svijećama pripremili za samu procesiju. Pjevajući stihove lurdske pjesme na različitim jezicima, sljedeći Marijin kip napravili su krug oko crkve.
Vrativši se natrag u crkvu, nakon petog čitanja slijedila je molitva na njemačkom jeziku.
Na kraju pobožnosti krunice, svećenici su kleknuli na stepenice do oltara, a vjernici su to učinili u klupama. Pobožnost je završila euharistijskim blagoslovom generalnog vikara Luisa Varandasa na standardnom crkvenom jeziku, latinskom i pjesmom “Salve Regina” koju su otpjevali svi prisutni.
Foto: Julijan Iveljić