U subotu, 28. listopada 2023., u crkvi Svete Obitelji u Solinu, mons. Zdenko Križić preuzeo je dužnost nadbiskupa Splitsko-makarske nadbiskupije. U ime umirovljenog nadbiskupa Marina, klera, redovnika i vjernika laika, nadbiskup mons. Želimir Puljić na početku misnog slavlja izrazio je srdačnu dobrodošlicu mons. Zdenku Križiću u grad sv. Dujma.
Biskup mons. Puljić u svom obraćanju je istaknuo: “Parafrazirajući kardinalove riječi mogli bismo danas i ovdje ponoviti kako i naš novi Nadpastir ne dolazi iz Johovca gdje se rodio, niti iz Firence ili Rima gdje se školovao i završio specijalizaciju iz duhovnosti. On ne dolazi ni iz našeg glavnoga grada, Zagreba, u kojem je obavljao različite službe, niti iz Gospića u kojem je sedam godina vršio službu biskupa. Mons. Zdenko Križić dolazi iz Jeruzalema, iz Galileje, Samarije i Judeje..; „iz zore uskrsnoga jutra i vatre Duha Svetoga”. Takvo otajstveno ozračje naslućuje se i u njegovom biskupskom geslu koje je pozajmio iz baštine duhovnosti crkvene naučiteljice, sv. Terezije Avilske: „Neka te ništa ne zbuni i ne uplaši. Sve prolazi, Bog ostaje. Tko posjeduje Boga, tome ništa ne fali. Bog je jedini posve dostatan”.
Mons. Zdenko Križić, rodio se Johovcu, župa Foča u napaćenoj zemlji Bosne i Hercegovine. Nakon srednje škole u Zagrebu završio je studij filozofije u Firenci, a studij teologije na Papinskom teološkom fakultetu „Teresianum” u Rimu. Nakon ređenja (1977.), obnašao je razne službe u Hrvatskoj i u Rimu: prefekt u sjemeništu, prior u samostanima, provincijal Hrvatske karmelske provincije, magistar novaka, te rektor međunarodnog zavoda „Teresianum” u Rimu.
U svojoj propovijedi nadbiskup Križić dotaknuo se odlomka iz Djela apostolskih ističući najvažnije karakteristike koje bi trebale obilježavati Isusove učenike, posebno svećenike:
1. Učenik mora biti čovjek molitve koji je u trajnom kontaktu s Bogom. Ako to ne bude on će sve manje poznavati Boga u koga vjeruje, dok ga posve ne zaboravi. Bez molitve se može naučeno govoriti o Bogu, ali ga se neće moći nikome pokazati.
2. Nadalje, učenik mora znati i htjeti silaziti dolje, spuštati se među ljude, na neke periferije, među slabe, siromašne, bolesne. Isusov učenik ne smije ostati na nekoj visini, daleko od ljudi. Otuđit će se, ne samo od ljudi, nego i od Boga. S pravom se kaže da je u duhovnom životu, često puta, puno teže silaziti dolje nego uzlaziti gore. Nije lako silaziti u poniznost, jednostavnost, prostodušnost, služenje.
3. Učenik je pozvan da stalno Isusa slijedi i sluša. Isus je pozvao svakog pojedinog učenika da ide za njim, to znači da ga stalno ima pred očima. To je jamstvo sigurnosti puta, jer on je Put. Drugi vatikanski sabor veli: „Tko god slijedi Krista, savršenog čovjeka, i on sam postaje više čovjek” (GS 41). To hoće reći da nema vjernosti božanskom, ako nema vjernosti ljudskome.
4. Učenik može biti samo onaj tko je Isusa dotaknuo. Samo takav može biti Isusov svjedok. Samo takav može ozdravljati duše. Zato evanđelist Ivan kaže da naviješta drugima ono što je svojim očima vidio i što su njegove ruke opipale (1Iv 1,1). Vidimo kako je nužno to „vidjeti”, „opipati”, tj. iskusiti, da bi se moglo autentično svjedočiti i naviještati. Poznata je ona tvrdnja svetog pape Pavla VI. da „ljudi više vjeruju svjedocima nego učiteljima. Učiteljima, samo ako su svjedoci”.
Braćo i sestre, dragi svećenici! Ovo je naš zajednički program. Za sve nas je to temeljni program bez kojeg će svi drugi programi i projekti biti neučinkoviti. Ovaj program jednako obvezuje sve nas: biskupe, svećenike i vjernike laike. Samo zajednički možemo učiniti da naša mjesna Crkva bude autentičnija i svetija.
Na kraju mise mons. Križić zahvalio je svima koji su sudjelovali u euharistijskom slavlju u kojem je preuzeo službu upravljanja drevnom i poviješću bogatom Splitsko-makarskom nadbiskupijom. „U nepune dvije godine promijenila su se četiri nadbiskupa na čelu Splitsko-makarske nadbiskupije. Ne znam može li se i ovdje primijeniti ona izreka ‘varietas delectat’, da promjena veseli, ili da je ugodna. No, ono što je najbitnije jest znati neke stvari prihvaćati snagom vjere jer se samo tako mogu i razumjeti“, kazao je.
Pozdravio je sve nazočne provincijale i provincijalke, kao i sve druge redovnike i redovnice, vjernike laike Splitsko-makarske nadbiskupije, sve vjeroučitelje, župne suradnike, sve članove molitvenih zajednica, duhovnih pokreta i sve djelatnike u različitim oblicima karitativnog služenja, kao i pjevačke zborove. Također, iskoristio je priliku pozdraviti sve svećenike, redovnike, redovnice i vjernike iz Gospićko-senjske biskupije te im zahvalio na lijepoj suradnji kroz nešto više od sedam godina njegova djelovanja. Naposljetku je na poseban način pozdravio članove karmelske obitelji te svoju rodbinu i prijatelje koji su ga stalno pratili i prate svojom molitvom i ljubavlju. “Preuzimanjem velike i poviješću bogate Splitsko-makarske nadbiskupije nisam postao neki nadčovjek, nego ostajem siromašni vjernik koji se mora svakodnevno boriti da bi vjeru sačuvao i ispunio Božja očekivanja”, zaključio je.
