Na Interliberu je prvoga dana prestižnoga sajma knjiga promovirana nova knjiga prof. dr. sc. Sanje Vulić pod naslovom „Neotuđeni u tuđini. Iz književnosti Hrvata u manjinskim zajednicama”, koju je objavio Fakultet hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu.
Međunarodni jubilarni sajam knjiga 45. Interliber idealno je mjesto za promociju nove knjige prof. dr. sc. Sanje Vulić pod naslovom „Neotuđeni u tuđini. Iz književnosti Hrvata u manjinskim zajednicama“. U nazočnosti birane publike i studenata Fakulteta hrvatskih studija knjigu su promovirale, uz samu autoricu, studentica 2. godine kroatologije Dora Jambrek i publicistkinja Vesna Kukavica, rukovoditeljica Odjela za nakladništvo Hrvatske matice iseljenika.
Kad se u obilju domovinske knjižne produkcije nađe ovakva knjiga o obilju izvandomovinske knjižne produkcije na hrvatskome jeziku u posve interesantnom vremenskom, prostornom, društvenom pa i individualnom višejezičnome kontekstu – slavlje je još i veće, naglasili su promotorice. Vodeći se činjenicom one glasovite Humboltove spoznaje da je istinska čovjekova domovina u jeziku, ova knjiga Sanje Vulić propituje dvostruki književni i književno-teorijski potencijal tradicionalno iseljeničke zemlje Hrvatske i susjednih joj prostora srednje i jugoistočne Europe gdje višestoljetno živi hrvatska manjinska zajednica. Čovjek još uvijek rađanjem dospijeva u određeni jezik i ostaje njime sudbinski vezan, u njemu raste i obitava te ga stoga osjeća kao majčinski jezik, jezik svojeg zavičaja, jezik vlastitog književnog kao i svekolikog umjetničkog stvaralaštva. Prostorno se radi o sjecištu jezika i kultura u kojem je kroatologinja Sanja Vulić fantastično iskoristila svoja dijalektološka i općenito filološka istraživanja u hrvatskim manjinskim zajednicama provedena zadnja tri desetljeća pretežito na tlu Mađarske, Vojvodine (Srijema i Bačke), Austrije i Boke kotorske. Književno-teorijske sinteze, razni autoričini eseji i filološke studije pojedinih književnih dragulja razvrstane su u četrnaest tematskih cjelina, naglasila je Vesna Kukavica. Većina analiziranih djela hrvatskih pisaca iz europskoga susjedstva pisana su od tridesetih godina 20. stoljeća do prvih desetljeća 21. stoljeća, trajno zabilježvši više geopolitičkih i društvenih preslagivanja prije i poslije pada Berlinskoga zida i rušenja komunizma u Europi kako u matičnoj zemlji tako i u domicilnim destinacijama, uključujući globalizacijske preobrazbe raznih provenijencija. S inozemnog vidikovca stoga je u knjizi kao znakoviti svjedok iz vremena straha i tjeskobe tematska cjelina „Domovinski rat u djelima hrvatskih književnika u manjinskim zajednicama“. Sagleda li se književna produkcija u hrvatskim manjinskim zajednicama u cjelini, može se zaključiti, piše Sanja Vulić, da je Domovinski rat velikim dijelom ostao izvan fokusa njihovog književnog stvaralaštva (str. 95), unatoč činjenici da je prinos hrvatskih manjinskih zajednica iz 12 zemalja srednje i Jugoistočne Europe u prihvatu izbjeglica i prognanika iz RH i humanitarnoj pomoći bio neprocjenjivo velik, konstatirala je promotorica Kukavica. Izdvajaju se hrabrošću, uz ostale, slijedeći autori iz austrijskog Gradišća: Ana Šoretić, Nikola Benčić, Joško Weidinger, Petar Tyran, Vladimir Vuković, pučki pjesnik Anton Leopold; iz Mađarske Anton Slavić, Lajoš Škrapić, Ivan Horvat, Marija Vargaj, Stipan Blažetin, Stjepan Blažetin; iz Vojvodine Vladimir Bošnjak…
Fokus knjige na manje poznatim autorima
Za predmet književne analize i književno-povijesne sinteze Sanja Vulić je znalački izabrala široj javnosti manje poznate hrvatske autore, odnosno manje poznata djela nastala na području današnje Mađarske, ali i Republike Srbije, odnosno njezine multietničke pokrajine Vojvodine, dok se djela i autori iz Gradišća u Austriji spominju samo u esejima koji propituju književne veze domovina-dijaspora tijekom Domovinskoga rata te u eseju koji razotkriva interese domovinske književne kritike spram književnog stvaralaštva na hrvatskom jeziku u našim manjinskim sredinama.
Najopsežnija je prva tematska cjelina, koja je pisana kao svojevrsna sinteza „ O književnosti Hrvata na području današnje Mađarske“, čija je građa raspoređena od 7 do 30 stanice. Posrijedi je metodički konstruktivan pregled hrvatskoga književnoga stvaralaštva na području koje je nakon raspada Austro-Ugarske ostalo u Mađarskoj. Tako autoričina vremenska okomica – iznimno u tome dijelu ove zanimljive knjige – logično seže do posljednjih dvaju desetljeća Monarhije, te analizira hrvatsku književnu povijest na tlu države Mađarske od njezinih početaka do zaključno početka drugoga desetljeća 21. stoljeća. Najstariji spomenuti spisatelji su Grgo Gusić i Ivan Iletić (19 stoljeće), a slijedi ih pisac i preporoditelj Ivan Antunović, pjesnik Brnja Andrin, Grga Andrin, dok je na prijelazu 19. u 20. stoljeće djelovao pisac Marko Fucin, te Marin Pejin. U prvoj polovici 20 stoljeća djelovali su: Josip Đido Vuković, dok su osobitog značaja bunjevačkohrvtski književnici Ivan Petreš, Antn Karagić, te Mišo Jelić. Nadalje, tu je i pjesnik Ante Evatović Miroljub. Sredinom 20. st. djeluje Petar Pekić. Spomenuta je i bunjevačkohrvatska pjesnikinja Roza Vidaković, te Anuška Vidaković Babić. Uvrštena je i Katica Varga. Najznačajniji šokačkohrvatski književnik druge polovice 20. st. je Marko Dekić, uvršten i u antologije s obje strane granice. Obrađeni su temeljito Stipan Blažetin, Branko Filaković, Mijo Karagić. Spominje se i Angela Šokac, te Stipan Parmačević, kao i spisateljica Marga Šarac, Matija Kovačić, Katarina Gubrinski Takač, Marija Vargaj. Opisan je znameniti Josip Gujaš Đžuretin i Đuso Šimara Pužarov, pjesnikinja Katica Sendrei, Anica Kutvelgy-Deak, Đuro Franković, Ladislav Gujaš, Vinko Marjanović. Zanimljivo, navodi i američku književnicu hrvatskih korijena – podrijetlom iz Novoga Sela u mađarskom dijelu Podravine Mary Helen Stefaniak (rođenu u Millwaukeeju, SAD). Svečenik i pjesnik Ferdinad Sinković, Mate Šinković, Pavao Horvat, Anton Slavić, Lajoš Ljudevit Škrapić, Ivan Horvat, Matilda Bolcs, Šandor Horvat, Jolanka Tišler, Josip Vlašić, Đuro Pavić, Stjepan Blažetin (1963.), a pjesničku obiteljsku lozu nastavlja najmlađi Danijel Blažetin, koji je nedavno diplomirao na zagrebačkome Filozofskome fakultetu, istaknula je Dora Jambrek.
„Osobno su mi najpotresnije književno-povijesne tematske cjeline knjige Sanje Vulić usredotočene na trojicu izabranih hrvatskih pisaca rođenih prije raspada Austro-Ugarske Monarhije na panonskome tlu današnjega mađarskoga dijela Bačke. Izabrani pisci su Ivan Petreš (1876 – 1937.), Mišo Jelić (1 881. – 1961.) i Antun Karagić (1913. – 1966.). Od njih je ljubiteljima književnosti najmanje poznat Mišo Jelić, dok su Ivan Petreš i Antun Karagić imali bolju književnu sudbinu, zahvaljujući i kazališnim izvedbama njihovih drama i igrokaza. Kako je na samom kraju 19. stoljeća dio hrvatskog stanovništva sela Santova (odakle je rodom robijaš i pisac Mišo Jelić) odrekao katoličanstva, tomu je događaju, kao temi književnih djela santovačkih autora, posvećena peta tematska cjelina koja je naslovljena „Vjerska previranja u Santovu u djelima hrvatskih pisaca“ (str. 53 – 59). Estetski najrelevantnije pjesničke nevelike opuse ostvarili su dvojica pjesnika rođenih u državi Mađarskoj. Obojica su iz Martinaca u mađarskom dijelu Podravine, To su Josip Gujaš Džuretin (1936. – 1976.) i Đuso Šimara Pužarov (1949. – 1994.). Premda su književno djelovali u drugoj polovici 20. stoljeća, njihova djela nisu u Hrvatskoj dovoljno poznata, kao ni djela mnogih drugih hrvatskih pisaca iz Mađarske. Nakon tih prvih sedam tematskih cjelina koje se isključivo odnose na književna djela s prostora današnje Mađarske, slijedi spomenuta cjelina o izostanku fokusa manjinskih autora na tematiku Domovinskoga rata”, dodala je Vesna Kukavica.
Poezija i proza vrijedna pozornosti čitatelja
U drugome dijelu knjige, točnije od devete do dvanaeste tematske cjeline autorica Sanja Vulić obrađuje izabrana djela iz književnosti Hrvata rođenih u mjestima koja su danas u Vojvodini, tj. vojvođanskom dijelu Bačke i u istočnom Srijemu. O književnosti vojvođanskih Hrvata posljednjih se godina u Hrvatskoj intenzivnije govori i piše. O nekim se autorima ipak manje zna, pa se autorica Vulić usredotočuje na prozu Vladimira Bošnjaka iz Srijema – rođenog 1962.; te na pjesništvo Mirka Kopunovića iz Bačke, rođenog 1952., a koji živi u Subotici. Bolje poznati pisci Lazar Merković (1926. – 2016.) iz Subotice i Josip Andrić (1894. – 1967.) predstavljeni su u knjizi Sanje Vulić po jednim svojim djelom. Tako je zasebna tematska cjelina posvećena proznoj zbirci „Srijemske elegije“ Josipa Andrića, a jedan se esej bavi pjesničkom zbikom „Osame” Lazara Merkovića. I na kraju, na hrvatskom standardnom jeziku napisane i objavljene pjesme Desanke Matijević (1950 – 2018.) iz Boke kotorske malo su poznate čitateljima u Hrvatskoj, pa je i njima autorica posvetila jedan nadahnuti književno-teorijski esej. Po mišljenu ugledne kroatologinje Sanje Vulić vrlo je osjetljivo pitanje književne kritike koja se odnosi na manjinsku književnost. Ta se tema razmatra u zadnjoj, četrnaestoj tematskoj cjelini knjige Sanje Vulić „Neotuđeni u tuđini“, kazala je Dora Jambrek.
Raspon tema uvjetovan autoričinim trodesetljetnim istraživačkim aktivnostima
Raspon tema koje se razmatraju u ovih četrnaest tematskih cjelina s jedne je strane uvjetovan je autoričinim istraživačkim interesima, a s druge potrebom da se skrene pozornost na književnike i književna djela na koja se u Hrvatskoj često zaboravlja ili se o njima općenito malo zna. Pišući na svom materinskom hrvatskom jeziku oni su ostali, kako naglašava autorica Sanja Vulić, neotuđeni u tuđini.
Čestitamo autorici na njezinoj 18 knjizi, njezinu kolegi s Fakulteta hrvatskih studija Branku Ivandi, koji je priredio odlična kazala, tako da znanstveni aparat knjige je iznimno funkcionalan. U nastojanju da u matičnoj domovini, ali i u hrvatskoj dijaspori potakne veće zanimanje za našu manjinsku književnost – autorica Vulić je nedvojbeno uspjela – na čemu joj također čestitamo, želeći puno uspjeha u daljnjem znanstvenom radu, kazale su promotorice. Recenzenti ove knjige su izv. prof. dr. sc. Gordani Laco sa Sveučilišta u Splitu i Rebeki Mesarić Žabčić, znanstvenoj savjetnici u Institutu društvenih znanosti „Ivo Pilar”.
Izlazak knjige pomogli su Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske.
Prof. dr. sc. Sanja Vulić redovita je profesorica na Fakultetu hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Na Fakultetu je voditeljica projekta „Suradnja s hrvatskim autohtonim zajednicama u dijaspori”, voditeljica Ljetne škole hrvatskoga jezika i kulture za nastavnike i studente hrvatskoga jezika iz dijaspore (koja se održava na otoku Krku) te voditeljica Zimske škole hrvatskoga jezika i kulture za nastavnike hrvatskoga jezika izvan Hrvatske (koja se održava u Mađarskoj). Suradnica je na nekoliko znanstvenih projekata u Hrvatskoj i Austriji. Autorica je ili suautorica 18 knjiga te više stotina znanstvenih, stručnih i popularnih radova. Držala je izlaganja na više od 200 znanstvenih i stručnih simpozija u Hrvatskoj i inozemstvu (u Australiji, Austriji, Mađarskoj, Poljskoj, Češkoj, Slovačkoj, Italiji, Rumunjskoj, Bugarskoj, Sloveniji, Srbiji, Bosni i Hercegovini i dr.). Držala je više od 40 pozvanih gostujućih predavanja na sveučilištima u Kanadi, Japanu, Njemačkoj, Mađarskoj, Poljskoj, Češkoj, Ukrajini, Rumunjskoj, Bugarskoj, Sloveniji, također na visokim školama u Austriji i Mađarskoj te u Prevoditeljskom odjelu Europske komisije u Luxembourgu. Usto je još održala više od 250 javnih predavanja u Hrvatskoj, kao i Hrvatima izvan Hrvatske (u Njemačkoj, Austriji, Mađarskoj, Slovačkoj, Sloveniji, Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji, Bosni i Hercegovini). Dobitnica je Nagrade Fakulteta hrvatskih studija i Nagrade Grada Zagreba te Nagrade za životno djelo što nosi ime Balinta Vujkova, koja joj je ovih dana uručena u Subotici. Više od trećine njezine znanstvene i znanstveno-nastavne aktivnosti usmjereno je na Hrvate izvan Hrvatske. Surađuje punih trideset godina u svim serijskim publikacijama Hrvatske matice iseljenika.
Umjesto zaključka (str. 155) autorica navodi tri razloga, prema njezinu mišljenu, što su pisci iz zemalja u kojima živi hrvatska autohtona manjina iz europskoga susjedstva još uvijek malo poznati u matičnoj zemlji.
Tekst: Vesna Kukavica
Foto: Interliber /ustupljena fotografija