Nova knjiga Ilije Ilića, novinara i autora iz Odžaka u kojoj je zabilježio priče, sudbine i gledišta mnogih hrabrih ljudi
Ima nešto u sjećanjima, ma koliko bolna bila. Zna to i Ilija Ilić koji je ovom zbirkom izabranih intervjua i komentara iz Posavskog glasnika uspio stvoriti upravo – sjećanja. Jedan od najpoznatijih novinara Bosanske Posavine ostavlja pisani trag budućim naraštajima. Napisala sam jednom rečenicu koja se čak i meni urezala u srce: kako znati kuda poći ako ne znamo odakle dolazimo? Autor ovog spomenara pomaže odgovoriti na to pitanje. Ne smijemo zaboraviti kako dolazimo iz ratom pogođenog područja. Miris baruta i krvi, slike porušenih domova i drage poginule ljude zauvijek nosimo sa sobom. Nosimo ih u sutrašnjicu da ostanu vječni znamen i opomena budućnosti. Tek kada to raščistimo možemo odgonetnuti nadolazeće korake. Ilija Ilić ovom zbirkom postaje naš pratitelj na tom putu. Svoju generaciju dočekuje, a mladež ispraća. Ponajprije su ovi potonji bila njegova motivacija da se odvaži i stvori kolekciju bezvremenskih intervjua i reportaža.
Zbirka memoara novinarskog rada svojevrstan je arhiv povijesnih događanja. Čitajući Posavski glasnik pratimo razvoj događaja na geopolitičkoj karti ovih prostora. Uistinu, tko bolje povijest zabilježiti može no novinar u misiji potrage za istinom. Ilija Ilić dobro zna što je istina. Kroz rat i poraće u Bosanskoj Posavini nju je upravo i tražio, bilježio i stalno postavljao pitanja. Što hoće Europa? Tko ima pravo i može izdati i preseliti preko 140 tisuća Hrvata iz Bosanske Posavine? Kako (o)smisliti BiH? Hoće li se Srbi odreći Posavine? Što Karadžić traži u Posavini? Direktno, jednostavnim riječima, često na granici kontroverze, no uvijek za dobrobit čitateljstva odnosno svog naroda, svojih Posavaca. U razgovorima s mnogim važnim političkim ličnostima tog doba, gotovo bez iznimke je preuzimao ulogu tihog pripovjedača, prepuštajući svom sugovorniku da bez ograničenja rekne što kazati ima. Upravo je taj stil Iliju Ilić okarakterizirao kao pouzdanog naratora koji u fokus stavlja (tadašnju) aktualnu tematiku. Njegove priče nisu bile samo brojke i statistike; bile su to priče o ljudima.
Svoj je život Ilija Ilić posvetio sedmoj sili: tiskanim medijima, istraživačkom radu, a prvenstveno radijskom novinarstvu. Sada pred mirovinom, poput vrlog mudraca dijeli svoja iskustva s čitateljima, čuva svjedočanstva ratnog doba od vrtloga vremena. Pažljivo prikupljenim intervjuima i probranim komentarima političkih događanja devedesetih godina, autor pečati povijesnu vrijednost mira, tolerancije, opstanka i zajedništva u izazovnom ratnom vremenu. No, isto tako, ne bježi od surovosti tog (tadašnjeg) vremena. Sasvim otvoreno (riječi samog autora u jednom od svojih komentara), bez cenzure, ali uz različite perspektive kroz riječi svojih sugovornika.
Novinarskim radom tih godina, Ilija Ilić zabilježio je priče, sudbine i gledišta mnogih hrabrih ljudi. S današnje točke gledišta, možemo samo reći hvala im što su svojedobno svoje usude, poglede i misli pristali dijeliti s tadašnjim čitateljima ni ne sluteći koliko će i godinama poslije utjecati na nove naraštaje.
Upravo je to postigao Ilija Ilić. Probranim djelima koja su i danas aktualna, stvorio je inačicu oglednog primjerka novinarskih komentara trenutnih društvenih događanja. Reklo bi se, prozor u svijet. Samo ovaj put doslovno. Uistinu je uspjeh iz prašine izvući stare komentare i intervjue, te ih projektirati u budućnost. Sam autor je napomenuo kako je ova zbirka nastala kao njegova želja da nadolazećim naraštajima u naslijeđe ostavi svoja sjećanja.
I to ona, vlastitim perom pisana. Uistinu, ima nešto u sjećanjima.
Sjećanja iz Posavskog glasnika, pogovor knjige autora iz Posavine, napisala Ružica Bajušić-Ilić