Zanimljiv članak o djelovanju svete braće Ćirila i Metoda čiji se blagdan slavi 5. srpnja
Iako još nije raščišćeno pitanje koliko su Sveta Braća, Ćiril i Metod, izravno utjecali na naš duhovni život i kršćansku kulturu — stari su Hrvati primili kršćanstvo i kršćansku uljudbu prije njihova misionarskog djelovanja — činjenica je da su se staroslavenska riječ u hrvatskoj redakciji i glagoljica tijekom stoljeća najsnažnije čuvale baš u hrvatskoj kulturi i samoj liturgiji do naših dana.
Braća Ćiril (pravo ime Konstantin, ime Ćiril uzeo je nakon zaređenja) i Metod, obojica su rođena u Solunu. Poznati su i kao Solunska braća, Sveta braća i slavenski apostoli.
U Solunu je njihov otac Leon obnašao dužnost vojnog zapovjednika. Solun je bio drugi najvažniji bizantski grad u čijoj je okolici bilo naseljeno mnogo Slavena. Danas je to grad Solun u Makedoniji. Budući da je otac Konstantina i Metoda bio Bugarin, a majka Marija Grkinja, stoga su braći od djetinjstva grčki i slavenski bili materinji jezici. Konstantin je bio najmlađi sin, a Michael najstariji (od ukupno 7 braće i sestara).
Metod je rođen oko 815. godine i u početku je bio državni službenik, kasnije monah. Rano je ušao u vojsku. On je 10 godina bio vladar jedne od krajeva naseljenih Slavenima. Oko 852. stupio je u redovništvo postrižen, kasnije postao opat u malom samostanu Polihron, u Azijiobala Mramornog mora. Upravo se u ovom samostanu oko Konstantina i Metoda formirala skupina istomišljenika i rodila ideja o stvaranju slavenskog pisma.
Mlađi brat Ćiril odnosno Konstantin rođen je 826. ili 827. godine. Kao mlad pokazivao je iznimnu bistrinu i znanje te se, zahvaljujući Teoktistu, školovao u Carigradu na carskom dvoru. Odbija posao hartofilaksa patrijaršijske knjižnice Sv. Sofije, odlazi u samostan i na kraju postaje profesorom filozofije na školi koju je završio. Zbog svoje učenosti dobiva počasni naslov Filozof. Zbog verbalnih vještina sudjeluje u diplomatskim poslovima, veliku ulogu ima u borbi oko ikona, sudjeluje u razgovorima teološke naravi sa Saracenima, odlazi u vjersku misiju k Hazarima. Odlazi na odmor u samostan na Olimp gdje susreće Metoda i tada počinje razdoblje njihovog zajedničkog djelovanja.
Godine 860. Konstantin i Metod odlaze u misiju u južnu Rusiju gdje se Konstantin susreće s “ruskim pismenima” odnosno ruskim prijevodima biblijskih tekstova, usavršava hebrejski jezik i pronalazi relikvije rimskoga biskupa pape Klementa što mu kasnije otvara mnoga vrata u misiji među Slavenima.
Najznačajnija misija braće Konstantina i Metoda svakako je bila misija među Slavenima.
Bizantski car Mihael III. 863. godine na molbu moravskog kneza Rastislava šalje Konstantina i Metoda zajedno s misionarima u Moravsku kako bi na slavenskom jeziku propovijedali kršćansku vjeru i podučavali narod kršćanstvu. Za potrebe misije Konstantin je sastavio posebno pismo za Slavene, oblu glagoljicu. Preveo je Aprakos odnosno evanđelje za misna čitanja, zakonski tekst Zakon sudny ljudem i obredne knjige za molitvu. Osim izgradnje i jačanja slavenske crkvene organizacije cilj misije bio je i jačanje državne samostalnosti nakon Rastislavovih ratova za oslobođenje pokrajine. Ideja jačanja Rastislavove vladavine nije se sviđala Nijemcima te kralj Ludovik 864. godine šalje vojsku.
Rastislav je primoran preuzeti vazalski položaj i uz slavensko prihvatiti i njemačko svećenstvo. Misionarska djelatnost Konstantina i Metoda trajala je od 863. godine do 866.
U tom razdoblju Sveta braća su uspjela organizirati slavensku crkvenu pokrajinu pod slavenskom hijerarhijom i pripremiti učenike za primanje crkvenih redova.
Da bi rad Konstantina i Metoda bio potvrđen i prihvaćen trebalo im je papino odobrenje za rad. Sveta braća 866. godine kreću u Rim. Prije dolaska u Rim Braća se zaustavljaju u Panoniji. U to vrijeme tamo je vladao knez Kocelj, najpobožniji slavenski knez, koji je, kao i Rastislav, želio dobre odnose među kneževinama. Put ka boljim odnosima vidio je u Konstantinu i Metodu kao utemeljiteljima slavenske i kršćanske književnosti i zajedničkog književnog jezika. Na putu do Rima Braća se zaustavljaju i u Veneciji. Tamo Konstantin ulazi u raspravu o uporabi narodnog jezika u liturgiji s akvilejskim svećenstvom. Kler smatra kako se bogoslužje može vršiti na samo tri jezika: latinskom, grčkom i hebrejskom jer je tim jezicima i pismima bila napisana Pilatova osuda na križu.
Ćiril je branio uporabu narodnog jezika u liturgiji te navodeći dokaze iz Svetog pisma i prirode posramio akvilejski kler prozvavši ih Pilatovcima i njihov stav trojezičnom herezom.
Godine 862. Konstantin i Metod dolaze u Rim noseći relikvije Sv. Klementa koje je
Konstantin našao na Krimu. Primio ih je papa Hadrijan II. te odobrio njihov rad i posvetio
slavenske knjige.
Metod je zajedno s nekoliko učenika zaređen dok Konstantin ulazi u grčki samostan i uzima ime Ćiril. Ćiril je umro u Rimu 869. godine u 42. godini života i pokopan je u crkvi sv. Klementa.
Na samrti je zamolio brata Metoda da nastavi njihovu misiju među Slavenima. Po Ćirilu je stvoreno ćirilično pismo. Osim toga, postoji i samostalna slavenska književnost, čiji se začetnik može označiti kao KONSTANTINOS (KYRILLOS). Ćiril je sastavio prvo slavensko pismo (glagoljicu) i na jezik makedonskih Slavena iz okolice Soluna preveli su najnužnije crkvene knjige. Na taj su način stvorili prvi slavenski književni jezik i postavili temelje slavenskoj književnosti.
Nakon Ćirilove smrti i pokopa u Rimu Metod se kao papinski legat te panonski i moravski nadbiskup vratio natrag k Slavenima, ali zbog političkih prilika ne u Moravsku, već na područje pod vlašću kneza Kocela. Sjedište Panonske metropolije bilo je u starome Sirmiju, današnjoj Srijemskoj Mitrovici. Ta je biskupija stradala za seobe naroda, a sada je bila opet uspostavljena. Da li je Metod i stolovao u Srijemskoj Mitrovici, u Baču ili negdje drugdje, ne može se još uvijek sa sigurnošću dokazati. Na Kocelovom području nekoć su djelovali istočno-franački misionari, a salzburški ga je nadbiskup smatrao djelokrugom svoje jurisdikcije. I tako je došlo do sukoba između slavenskih apostola i germanskih misionara.
Salzburški nadbiskup Aldewinus iznio je spor pred germansku svjetovnu vlast. Metod tada bi uhvaćen, zatvoren te predveden pred sabor u Regensburgu, na kojem bijaše osuđen i prognan u Ellwangen u Švapsku. Ondje provede u zatvoru dvije i pol godine, dok nije na energičan zahtjev pape Ivana VIII. g. 873. pušten na slobodu. Bilo je tragično što Rastislavov nasljednik Svatopluk nije pokazivao zanimanja za rad slavenskih misionara.
Godine 879. Metod se vratio knezu Swatopluk-u u Velikomoravsko carstvo, gdje je nastavio s radom. Sve do svoje smrti 6. travnja 885. u Staré Mestu (Moravska) nije uspio riješiti sporove unutar crkve. Slavenski crkveni jezik bio je čak zabranjen nakon njegove smrti.
Život svete braće najstariji su slavenski književni spomenici. Uz veliki otpor, postigli su pravu inkulturaciju kršćanstva među Slavenima.
Interesantno je za napomenuti da su prve riječi koje su bile napisane na slavenskom jeziku bile – U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše u Boga, i Riječ bijaše Bog.
Vjerojatno najstarija freska svete braće Ćirila i Metoda nalazi se u podzemnoj bazilici svetog Klementa. Ona potječe možda čak iz X. stoljeća. Na njoj su sveta braća do Kristovih nogu
Anamarija Manestar
IZVORI: Hrvatska katolička mreža i Projekt Muzeja glagoljice, Pranjić Jasmina