Rijetki znaju da je Ston, predivno malo ribarsko mjesto na jugu naše domovine u Domovinskom ratu odigralo važnu ulogu.
Općina Ston, nadomak Dubrovnika i na vratima poluotoka Pelješca, sve je omiljenije mjesto posjeta stranih i domaćih turista, ali i izletnika iz okolnih mjesta. Za sve veću popularnost Stona je zaslužan neprocjenjivo privlačan položaj, ali i poznata stonska gastronomska ponuda koja je uvelike određena renomiranim uzgajalištem školjki iz kojega je poznata stonska kamenica dobila oznaku izvornosti na razini EU-a. No, privlačnosti Stona je uvelike pridonijela i njegova bogata povijesna tradicija koja je ostavila traga u suvremenom izgledu i životu mjesta.
Povijest Stona prati se još od vremena kada je kao srednjovjekovni gradić bio dijelom Dubrovačke Republike. Nije stoga neočekivano da njegova arhitektura podrazumijeva spomeničku baštinu iz proteklih stoljeća. Iako je područje Stona bilo izloženo nepogodama, ne samo u davna vremena kao kada je Dubrovnik 1667. g. razorio potres, nego i u ratnim događanjima koji su se na dubrovačkom području odvijala u Domovinskom ratu kao i snažnom potresu 1996. godine.
Najupečatljivija građevina u Stonu svakako su Stonske zidine koje su zapravo i odredile urbani prostor Stona. Riječ je o jednom ogromnom fortifikacijskom pothvatu na koji se Republika odlučila kada je 1334. godine dobila Pelješac i kada su se prijetnje s rubnih područja povećale, a dovršavan je do kraja 15. stoljeća. U tom je pothvatu ukupne dužine 5,5 km sudjelovao veliki broj renomiranih dubrovačkih i stranih graditelja kao što su npr, Onofrio iz Napulja, Juraj Dalmatinac i Paskoje Miličević.
Zidine obuhvaćaju zidine Stona i Malog Stona, Veliki zid i izdvojenu tvrđavu sv. Jerolima tj. Veliki kaštio koji je imao ulogu štititi solane. Prema nekim izvorima, izgradnja Velikog zida je Republiku koštala 12 000 dukata i trajala 18 mjeseci. Veliki zid je ojačan trima tvrđavama, Koruna u Malom Stonu, Podzvizda na brdu poviše Stona i Veliki kaštio. Proces gradnje cjelokupnog projekta zidina započet je izgradnjom obrambenog zida koji se protezao s jedne na drugu stranu poluotoka i dva gradića: Ston je bio južno, a sjeverno Mali Ston. Sa zapadne strane Veliki zid na padinama Prevlake dijeli Pelješac od kopna. Osim samih zidina, odnosno zida, te tri tvrđave, Stonske zidine obuhvaćaju i 41 kulu, 7 bastiona i 4 predziđa. Njihova je funkcija bila učvrstiti zidine kao obrambeni štit. Među tvrđavama najjača je Bartolominija, a Tvrđava Koruna na sjevernom dijelu dobila je ime po obliku krune koji čini sa svoje četiri kule. Sve skupa, zidine su najduži sačuvani fortifikacijski sustav nakon Kineskoga zida.
Dubrovačkoj Republici zidine su imale obrambenu funkciju do pada Republike, a onda gube vojnu funkciju. Pod austrijskom se vlašću počinju prodavati neki dijelovi kompleksa, a neki se i ruše navodno iz higijenskih razloga ili zbog potrebe za građevinskim materijalom i slično. U Drugom svjetskom ratu Talijani i Nijemci koristili su ih za svoje potrebe pri čemu su ih dodatno oštetili.
U novije vrijeme, nakon potresa 1996. g. i kraja Domovinskoga rata, počinje se ozbiljnije planirati obnavljanje ovoga vrijednog urbanističkog spomenika. Pod stručnim nadzorom Konzervatorskog odjela u Dubrovniku, intenzivni radovi su počeli 2003. godine, a 2009. su zidine otvorene za turističko razgledavanje. Tako se osvježila priča o njihovoj ulozi i važnom mjestu koje zauzimaju u svjetskoj spomeničkoj baštini i povijesti vojnih utvrda.
Povijest ne obilježava današnji Ston samo arhitekturom, nego i jednom vrlo živom aktivnošću. Ston je u svojoj dugoj tradiciji bio poznat kao grad soli zbog svoje solane čiji pogoni i danas rade, pa Ston ima najstariju aktivnu solanu na svijetu. Branje soli u stonskom kraju spominje se još u antičko doba, za vrijeme rimske vlasti. Solana je u doba Republike bila značajan izvor prihoda.
Način rada u solani isti je danas kao i u antičko doba, pa ona predstavlja poseban, živi dodir s dobom Republike, ali i antike. Sol se i danas i tada u Stonu proizvodila samo uz pomoć prirode, tj, mora, sunca i vjetra. Proces proizvodnje zbog toga ovisi o vremenskim uvjetima, pa traje od jedan do dva mjeseca, a provodi se u pet faza kroz 58 bazena. Devet kristalizacijskih bazena dobilo je imena, uz iznimku Mundusa, po svecima (Frano, Nikola, Baltazar, Antun, Josip, Ivan, Petar i Pavao). Iako je način proizvodnje jednak kao u vrijeme Republike, tada je vlast, svjesna koristi koju od nje ima, u proces proizvodnje i skladištenja soli angažirala cijelo radno sposobno stanovništvo Stona i njegove okolice. Danas nije tako, ali ova solana sa svojim izgledom koji je ostao onakvim kakav je bio u doba Republike i s tradicionalnim načinom rada još uvijek daje proizvod izvrsne kvalitete i prema kriterijima modernog tržišta. Marijana Dangubić
Ston u Domovinskom ratu
Ston je međutim poznat i po tome što je bio slobodan zahvaljujući njegovom hrabrom stanovništvu i braniteljima Domovinskog rata iz kojeg se branio Dubrovnik i južna Hrvatska.
Domovinski rat na širem dubrovačkom području počinje napadom višestruko brojnije JNA i ostalih srpskih i crnogorskih jedinica, organiziranih u Operativnu grupu 2 s kopna, mora te iz zraka 1. listopada 1991. godine. Obranom ovog područja rukovodi Zapovjedništvo za obranu južne Dalmacije sa sjedištem u Metkoviću. Malobrojni i slabo naoružani branitelji pružali su otpor, ali ubrzo se osvajanjem Slanog, Dubrovnik našao u okruženju, a JNA iz Slanog pokušava na tri pravca napredovati prema Splitu: na pravcu kroz Hercegovinu zaustavljeni su bitkom kod Hutova, dok su na pravcima kroz Primorje i jadranskom magistralom zadnji obrambeni položaji pomaknuti na most na Bistrini do sela Stupa. Na Stonskom dijelu na samim ulazima u mjesta Ston i Mali Ston, uspjeh obrane ovog pravca je tim veći zato što se iz Stona vodila jedina komunikacija Dubrovnika s vanjskim svijetom. Ovi položaji obrane uspješno su se održale sve do deblokade Dubrovnika u svibnju 1992. godine. Toni Franković-Žile
Tadašnji zapovjednik vojne i civilne policije Antun Franković suprotstavio se naredbi nadležnog generala Petra Štimca da preseli policiju u Janjinu. Isto tako premjestiti se trebalo zdravstvo kao i cijela logistička postrojba, uz obranu i napuštanje stanovništva čak i kuhinju na rezervni položaj prema ponikvama. Antun Franković je 28. 11. 1991. preuzeo obranu cijeloga Stona i sa svega 52 svoja Stonjana pet dana branio Ston od žestokih napada. Pad Stona bilo bi pogubno za cijelo dubrovačko područje. Nadležne je obavijestio o namjerama generala Štimca kojeg su smijenili i poslali novog zapovjednika, Antu Bilića.
Gledajući spomenik poginulim suborcima rekao je da su bila teška vremena i teška odluka ali jedina da se obrani Ston i jug Hrvatske. “Naravno ništa ne bih mogao napraviti da me nisu podržali golobradi mladići koje sam vodio i čuvao kao svoju djecu. Nažalost izgubili smo dva suborca i prijatelja, Ljubomira Todorovskog koji je s Miodragom Perkušićem išao na izvršenje borbenog zadataka u Mali Ston gdje su na dan 5. 12 1991. g. na oltar Domovine položili svoje mlade živote.
Moj ratni put, nastavlja Antun Franković počinje od samih početaka 90 godine kad sam kao dragovoljac pristupio Hrvatskoj policiji gdje ostajem do kraja rata. Na samom početku rata postajem Zapovjednik ratne stonske policijske postrojbe koja u presudnom trenutku uspijeva 6. 12. 1991. obraniti Ston. Veliku ulogu smo odigrali u napadu na Čepikuće i do kraja držali položaje od Čepikuća do Stona. Tijekom rata smo brinuli o zbrinjavanju izbjeglica kojih je bilo puno na Pelješcu, ponaosob iz Bosne i Hercegovine te smo čuvali i štitili njihovu imovinu. U ratu sam proveo pet godina i šest mjeseci.”
S pravom se može reći da je Ston branio Dubrovnik i južnu Hrvatsku. Zato hvala branitelju Antunu Frankoviću i svim braniteljima Domovinskog rata. Vi ste svi naši heroji jer da vi niste takvi bili ne bi ni mi sada hrvatsku trobojnicu vili. Neka je vječna slava i hvala palim borcima. Počivali u miru Božjem!
I naravno kad dođete u Ston morate uživati u poznatim stonskim kamenicama te ostalim morskim delicijama kao i čuvenoj stonskoj torti. Sve te delicije možete kušati u čuvenoj konobi Sorgo u koju rado svraćaju stonski branitelji jer je i vlasnik, Ante Sorgo Mlinarić također stonski branitelj.
