15.6 C
Zagreb
12.4 C
Zürich
9.9 C
New York
10.3 C
Buenos Aires
23 C
Melbourne
Subota, 4 svibnja 2024
spot_img

“ŠVIČKE BESEDE” Nade Rogić – knjiga životnih istina opečaćenih domoljubljem, jezikoljubljem i ljubavlju prema Švici

Pa to je pravi spektakl, komentirao je jedan Švičeranin, nakon održanog predstavljanja prve zbirke pjesama i proza “Švičke besede” autorice Nade Rogić u nakladi KUBS Baštinica. 

I doista, taj je kulturni događaj, prvi nakon dugo vremena u osnovnoj školi u Švici, popraćen s velikim zanimanjem i odazivom publike od Vukovara do Splita, od Zagreba do Rijeke, a ako tome dodamo da je i recenzentica knjige prof. Orijana Paus iz Žminja, profesorica savjetnica hrvatskog jezika u klasičnoj gimnaziji Pazinskog kolegija, stigla u Švicu iz Istre, onda možemo govoriti o Hrvatskoj u malom te večeri u Švici. Dakako da su i domaći ljudi došli u velikom broju što je odličan pokazatelj da je ovo malo mjesto spremno odgovoriti izazovima vremena koji su upravo pred njim. Podsjetimo, Švica je mjesto koje je pretrpjelo vjerojatno najveći ekocid i kulturocid u 20. st. nakon što je izgrađen hidroenergetski sustav Sklope-Senj i Gacka prestala teći lijevim krakom koji je napajao slapišta, mliništa i jezera. Ta trauma koja je obilježila generacije Švičerana, progovara izravno i neizravno i u zbirci “Švičke besede”.

Posebnost ove zbirke je u njenu jezičnom izričaju, to je čakavski idiolekt same autorice, izgrađen na govornim utjecajima u obiteljskom okruženju i u rodnoj Švici. Predstavljačica knjige prof. Paus otkrila je da ju je niz životnih slučajnosti, od ratnih vremena pa do danas, doveo triput u Švicu, pa tako i na ovo predstavljanje zahvaljujući posredovanju prof. Kristine Varda. Vrlo pohvalno govorila je o obilježjima zbirke koja spaja prošlost, sadašnjost i budućnost: „ČA je domoljubno obilježje, simbol prošlosti i moguće budućnosti. Zavičajne besede, obilježene različitim već navedenim ostvarajima, prožimaju život Nade Rogić, a time i tekstove u ovoj zbirci jer „Iskoni bje slovo…“ (U početku bijaše Riječ…), kako reče evanđelist Ivan. Tom Riječju Nada Rogić razgoni mrak, da bude svjetlo, koje tama nikad ne obuze, iako Beseda „prevedena“ na standardni idiom postaje Epitaf: bijaše u početku, ali i na svršetku, Ona je alfa i omega. Uzimajući u obzir ljepotu i značaj, jednostavnost i složenost, poetičnost i narativnost Švičkih beseda, Nada Rogić ovom je zbirkom sagradila striju koju niki srušit ne more… poradi Ljubavi.“

O čakavskim elementima izričaja zbirke govorio je Milan Kranjčević, književnik i dijalektolog iz Kompolja, prikazujući nizom primjera kako autorica miješa štokavski poddijalekt (koji baštini po majci) i čakavski poddijalekt (koji baštini po očevoj obitelji), ustvrdivši da se autorica nipošto ne želi odreći niti jednoga od njih, jer „to je ona“, kako sama voli kazati. Zbog toga nije moguća pouzdana dijalektološka analiza švičkog čakavskog govora što, naravno, ne utječe na umjetnički doseg zbirke. 

Sama autorica Nada Rogić kazala je puno toga, uostalom, to je bila njena večer, a iz svake riječi izbijala je ljubav prema zavičaju i Švici, zanos i vizije budućih mogućnosti. Naglasila je upravo vrijednost zapisane riječi koja jedina istinski svjedoči o prohujalim vremenima i njihovim vrijednostima, ali i donosi promjene i ostaje trajno. Svakako i dalje piše, njeguje i „što” i „ča”, a poticajno su odjeknule i riječi da ovo predstavljanje može otvoriti niz budućih sličnih događanja u Švici. 

Predstavljanje je vodila prof. Manja Kostelac-Gomerčić, urednica knjige, izdvojivši da je ovo druga knjiga u biblioteci Baštinice STartARTa koja potiče nove autore te da je vrijednost knjige neupitna jer su jome Švičani i ostali Gačani i prijatelji Gacke dobili mali katekizam životnih istina opečaćenih prepoznatljivim švičkim osobitostima. 

U sklopu predstavljanja knjige priređena je i mala izložba slika samozatajne amaterske slikarice Anke Rogić iz Švice, koja živi u Rijeci i koja je također prvi put svojim Švičeranima predstavila čime se bavi u slobodno vrijeme umirovljeničkih dana. Najveću pozornost pobudile su slike švičkih motiva, istih onih o kojima autorica Rogić govori u svojoj knjizi: kameni most, stara hidrocentrala, Jezerac…

Kako se raste u Gospodinu pokazao je glazbeni doprinos ovom predstavljanju. Tri skladbe, Aleluja (Cohen, instrumental), Zdravo Kristov Krstitelju i Ima jedna duga cesta, izveo je trio Trinitas (Ivan Rogić, Dario Košćak, Anđelko Kaćunko, bisernica, brač i gitara), okupljen upravo u prigodi proslave švičkog patrona sv. Ivana Krstitelja. Predstavljanje Švičkih beseda, uoči Ivanje, uveličalo je drugi dan priprave za blagdan župe Švica.

Još je niz malih velikih ljudi koji su svojim volonterskim doprinosom doprinijeli izvrsnosti druženja u Švici, izdvojimo dojmljivu interpretaciju pjesme “Ča” Darija Erora, ustupanje prostora škole za potrebe predstavljanja, maštovito uređenje interijera školske gimnastičke dvorane Danijele Tonković, sponzorstvo poduzeća Gacka d.o.o., angažman autoričine obitelji i prijatelja, podršku lokalnih medija i odaziv brojne publike. 

Fotografiju motiva Švice za naslovnicu knjige „Švičke besede” ustupio je fotograf Zoran Stegnajić, a tisak knjige sufinancirao je Grad Otočac temeljem Javnog poziva za sufinanciranje programa/projekata/manifestacija u kulturi za 2023. godinu.

Foto: Zvonimir Rogić

Iz biografije autorice:
Nada Rogić rođena je 5. travnja 1972. godine u Otočcu. Djetinjstvo i veći dio života provela je u Švici odrastajući u radničkoj obitelji. Zamjenska kuća djetinjstva bila joj je seoska škola u kojoj je od malih nogu boravila svakodnevno s majkom, švičkom učiteljicom. Za sebe kaže da je sigurno ranije počela čitati i pisati nego hodati. Samozatajnu i sramežljivu djevojčicu slova, riječi i knjige uvijek bi poveli u čarobne visine i postali su njezini nepresušni životni izvori. Kako su roditelji radili, nju i brata čuvala je teta koja je ostavila traga u njihovu odrastanju i daljnjem životu.
Srednju školu završila je u Otočcu 1989. godine, a splet okolnosti i nadolazeći rat omeli su njene planove o fakultetu u Zagrebu i želji da postane profesorica književnosti. Domovinski rat zatekao ju je na selu s roditeljima i ostalim susjedima s kojima je prošla sve one strahove i iščekivanja stvaranja sanjane domovine.
Domoljublje se u njenoj obitelji štovalo oduvijek i tada je jedini ispravni put bio da se i sama dragovoljno priključi 133. brigadi u Otočcu, da makar slovom i perom da svoj doprinos. Uz rad je završila višu upravnu školu, niz tečajeva, edukacija i programa. Često ističe da se protiv neshvaćenosti bori znanjem i prihvaćanjem, kako su je poučili njeni roditelji i sredina u kojoj je živjela, osobito otac koji je i sam prošao kalvariju života, a svoje nadahnuće i mudrost pronalazio u pričama o Indijancima.
Majka je šesnaestogodišnjeg dječaka koji odrasta u svom „novo novom vremenu“ koje i sama prihvaća, ali radije ostaje u svojem svijetu priča i mašte koji su joj pomogli da prebrodi nekoliko težih životnih razdoblja.
Piše, prikuplja priče, pjesme i anegdote. U vrijeme pandemije 2019. godine uključuje se na poziv prof. Manje Kostelac-Gomerčić u virtualnu literarnu igru – Koronameron. Na Facebook profilu KUBS Baštinice „Otočki dekameron“ prvi put javno objavljuje svoju prozu, tiskanu nakon toga u istoimenom zborniku priča 24 autora (Koronameron, KUBS Baštinica 2020.). Osnažena publikom i kritikom te usmjerena od mentorice objavljuje i dalje povremeno
na svom profilu priče i pjesme. Sudjeluje 2021. godine u još jednoj literarnoj virtualnoj igri KUBS Baštinice – Gackameron, u kojoj prema glasovima čitatelja osvaja 1. i 2. mjesto s pjesmama Mlikarice i Švički mlin. Sudjeluje na pjesničkim susretima Litterra Gacka 2022. godine. Osobito je zapažen njezin izričaj na čakavskom dijalektu.
Zbirka besjeda (pjesama i kratke proze) „Švičke besede” prva joj je objavljena knjiga.

POVEZANI ČLANCI

Najnovije