Rubrika “Poezija” razvija se u posebno lijepom pravcu – uz dobru posjećenost privlači sve više kreativnih osoba koje svoje pjesme dijele putem portala s našim čitateljima.
Danas objavljujemo pjesmu naše dugogodišnje suradnice Jelene Benčić iz zbirke pjesama Mom zavičaju, posvećenu Kosinjskoj dolini.
KOSINJSKA DOLINO
Od petnaestog stoljeća,
prije mnogo, mnogo proljeća,
ime se tvoje spominje i ističe,
a mnogi se time ponose i diče.
Kosinjska dolina,
malo gdje na svijetu to ima.
Gazili je mnogi knezovi
o čemu svjedoče pisani tragovi.
Ma tko je tada tiskaru imao?
Tada nitko to nije ni sanjao,
dok se na tiskarskom stroju
u Kosinju prvi Kosinjski misal tiskao.
I to ne na bilo kakvom jeziku
nego na hrvatskom i glagoljici.
O, kako su samo bili bistri
ti kosinjski starosjedioci.
Imali su znanje i široku kulturu
i pučke učitelje pavline,
njihove samostane i crkve
širom Kosinjske doline.
Kosinjska dolino,
kolijevko kulture i povijesne baštine,
čuvaj svoje duboke korijene
da ti ime nikad ne nestane.