Kažu da je Bog milostiv, ali ubojici iz Gradačca ostat će bez milosti. Ne broje se ni dijagnoze ni loše mu prognoze, lišio je nekoga života. Na to nije imao pravo. Vlastito dijete stavio je u lokvu majčine krvi i obilježio mu cijeli život. Sve dok se to dopušta, sjedit ćemo, komentirati i stavljati tužne statuse.
Luđak je još jednom preuzeo ulogu sudca, a sud ulogu luđaka. Presuđena je smrtna kazna, okrivljenica optužena za najgori mogući zločin – bila je žena. Oči Balkana ovih su dana uprte u Gradačac, poprište zločina. Bilo je mnogo svjedoka, na tisuće, ubojica se pobrinuo za svojih pet minuta slave, naišao je na podršku sebi sličnih siledžija i primitivaca. Sve se odvijalo pred očima jedne malene bebe. Tata je ubio mamu. Pročitajte ponovno. TATA JE UBIO MAMU. Ne znam je li beba dječak ili djevojčica. U jednom sam trenutku prestala čitati bilo što vezano za ovaj mučan slučaj. Ionako je od početka sve bilo jasno. Opet je neki kreten sebi uzeo pravo višak energije usmjeriti na ženu. Ovaj je otišao korak dalje pa je sve prenosio uživo. Na kraju je sebi sam oduzeo život. Sada trune u paklu, šteta što to ne možemo vidjeti na Instagramu. A, društvene mreže gore. Kurva je dobila što je tražila, on je društveni otpad, žao nam je što nismo reagirali, sutkinja je kriva, policajac je izdajnik… Sada svi sve znamo. Surova istina: beba je ostala bez majke. Ako je dječak, plašit će se genetike, ako je djevojčica, bojat će se da ne doživi majčinu sudbinu. Sve drugo je nevažno. Znamo, zakazale su institucije, zakazala je država, zakazali smo mi kao društvo. Svi mi.
Izgleda kako se agresivcima ne može stati na kraj. Poremećeni umovi uplaše se odbijanja, počnu prijetiti, bildaju mišiće i kad-tad grebu, vuku za kosu, nogama udaraju u trbuh, šakama u glavu, a kad im ništa drugo ne preostane nabave oružje. Žena pomisli, najpametnije je šutjeti, ubit će. I sad će mnoge ostati tiho. Vidjele su kako prijetnje nisu uzaludne. Vrag dođe po svoje, ima svoju vojsku demona, policajaca, socijalnih služba i ostalih državnih institucija. Šutnjom će bar dijete imati majku. Strah! Žrtva se boji. Dvije tisuće dvadeset i treće godine žena se i dalje boji spiljskog nabildanog čovjeka. Plaši se tražiti pomoć jer time riskira svoj život. Okolina sada daje izjave medijima, bila je dobra, on ju već dugo zlostavlja na razne načine. Okolina koja joj za života nije rekla da je uz nju, pa da se skupilo njih dvadeset kao njena pratnja u policijskoj stanici dok daje izjavu. Kolika bi krila time dobila. A policija? Gdje se sada skriva? Žali Bože državu u kojoj čuvari reda i mira strahuju pred lokalnim kriminalcem. Osjeća li se itko sigurno u takvoj državi? Kako će takva država zaštiti gore spomenuto siroče od bebe? Pročitala sam negdje “učite kćerke da se tuku, državu boli ona stvar.” Točno tako, ali treba djecu i učiti da policiji ne vjeruju, da sud nije pravedan i da se vraćamo u srednji vijek, da država po tom pitanju ni nema onu stvar. Vještice su se počele ponovno javno spaljivati. Razlika je jedino što sada imamo Instagram kako bi u udobnosti vlastitog doma pratili najnoviji razvoj inkvizicije, komentirali i bili generali poslije bitke. Jer eto, nisu to naše borbe da ih vodimo. Živimo u društvu poremećenih vrijednosti, očekivati je da kolo vode luđaci.
Igrom slučaja sve se odvilo u Bosni. Već neko vrijeme pokušavam izostaviti politiku te zemlje u mojim pričama, ali sada je neophodno spomenuti. Bosnu vode nekompetentni ljudi, na ključnim mjestima postavljeni po stranačkim iskaznicama. Lokalne politike mnogo su prljavije od one pri vrhu. Odgovornosti skoro pa i nema, neljudi vlastodršci čuvaju leđa jedni drugima. Narod pati, nema snage boriti se protiv vjetrenjača. Policija nije neutralna, sud nije neutralan, civilna zaštita nije neutralna, direktori zdravstvenih ustanova nisu neutralni, profesori u školama nisu neutralni. Pohvalan je naravno građanski angažman u političkom životu, ali sve krene po zlu ako se na svom radnom mjestu mora biti pokoran stranačkom predsjedniku i njegovim političkim načelima. Pretpostavljam da je i u Gradačcu takav slučaj. Ja sam te zaposlio, radi kako ti kažem, a ako ti kažem da oslobodiš krivca, bez pogovora oslobađaj. Nije ovo holivudski film gdje sudac pravično sudi. Sve dok je tako, dogodit će nam se još mnogo Nizama. Sve dok se to dopušta, sjedit ćemo, komentirati i stavljati tužne statuse.
Situacija je veoma tužna. Kažu da je Bog milostiv, ali ubojici iz Gradačca ostat će bez milosti. Ne broje se ni dijagnoze ni loše mu prognoze, lišio je nekoga života. Na to nije imao pravo. Vlastito dijete stavio je u lokvu majčine krvi i obilježio mu cijeli život. Drage žene, shvatite da niste same. Nemojte šutjeti. Recite svima, recite svuda. Tražite sklonište. Ali i pobrinite se za sebe. Naučite se obraniti. Pokažite sinovima da zlostavljači nigdje nisu dobrodošli, a kćeri naoružajte snagom. Objasnite djeci da pažljivo biraju partnere, pričajte im o ljubavi u kojoj nasilju nema mjesta. Stanite iza svoje djece, budite im sigurna luka. Ako vam itko dirne dijete, bez oproštenja i davanja druge šanse vrištite na sav glas tako da svi znaju tko je. Bebo iz Gradačca ako si dječak, ne brini. Ne određuju nas niske strasti, sami odabiremo što smo. Ako si djevojčica, u ime svoje majke ne daj na sebe. Ne diži unaprijed zidove i dopusti da ti se dogodi ljubav. Nisu svi muškarci takvi. Žao mi je što te oteo iz majčinog naručja. Mi smo nešto naučili iz vaše tragedije. Iz petnih žila navijamo za tebe, ali mislim da je vrijeme da tvoju majku pustimo da počiva, a tebe da živiš u miru.
Svakoj od vas koja sjedi i čeka idući šamar poručujem: niste same! Vrijedite više od njih. Vratite im istom mjerom, a onda bježite, prvo majci i ocu, prijateljici, susjedi, a onda policiji u pratnji svih njih. Dobro će pobijediti zlo. Koliko god vam teško bilo, reagirajte na vrijeme, spriječite ponavljanje sudbine žene malenog bosanskog grada. Budite hrabre.
Gradačac je od sada spomen grad svim ženama žrtvama obiteljskog nasilja, grad koji je društvo probudio.
Sa Gradačca, b’jele kule Zmaja od Bosne, sokolovi zakliktali kajde žalosne: umrla je vjerna ljuba Husein-begova (Safet Isović).